KULTURA

 Lujo Marun    Mnogi vjerovatno znaju ko je Lujo Marun, a za one koji to neznaju recicemo da je on tvorac i utemeljitelj  tj. otac Hrvatske arheologije.

 Rodjen u Skradinu 1857 godine. Nakon zavrsetka Drzavne franjevacke gimnazije u Sinju,stupa u franjevacki red u Samostanu Visovac. Od svojih mladalackih dana pokazuje interesovanje za istrazivanje antickih i starohrvatskih spomenika.

Osnivac je odbora za iskopavanje starina , koji je pripremio podlogu za utemeljenje" Kninskoga" a potom i" Hrvatskoga Starinarskog Drustva" iz kojeg se  1893 godine, vrlo brzo iznjedrio i prvi Arheoloski Muzej  , u samostanu Sv.Ante u Kninu . ( O povjesnom pregledu muzeja vise u prilogu na dnu stranice).   

Marun je na podrucju Dalmacije obisao svako selo i brojne arheoloske polozaje u njima. Na brojnim nalazistima je sam ili preko svojih povjerenika obavljao pokusna iskopavanja a prikupljene nalaze odnosio u muzej.

Tezeci obogacivanju muzejskoga fondusa,Marun razvija iznimnu terensku djelatnost koja se i iz danasnjih okvira cini nevjerovatnom.

Sam ili uz pomoc svojih suradnika , otkrio je desetak starokrscanskih i vise od trideset srednjovjekovnih crkava na raznim lokalitetima.(vidi slike)

Podsjetimo i na to da je jedan od najblizih Marunovih saradnika  bio,  etnolog Vladimir Ardalic iz Djevrsaka( o kojemu smo vec pisali u prethodnom prilogu).

--

Godine 1896. istraživana je nekropola na Ležajića glavici u okolici Đevrsaka kod Kistanja Otkriveno je 10 srednjovjekovnih grobova u kojima je, osim u dva groba, bilo dosta priloga (najviše naušnica i prstenja). Svi otkriveni grobovi bili su izrađeni od kamena zidanog usuho, a pokriveni su debljim nepravilnim kamenim pločama.

--

Godine 1897. povjerenik V. Ardalić je u svom vrtu uĐevrskama kod Kistanja naišao na srednjovjekovne grobove, a u nekima od njih pronašao je i naušnice. Rezultati istraživanja nisu poznati, osim što u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika izĐevrsaka potječe: 37 običnih karičica, 23 naušnice s jednom jagodom, 28 naušnica s tri jagode, dvije naušnice sačetiri jagode, te dvije kasnosrednjovjekovne željezne ostruge.


Marunovoj zbirci od preko 2500 kamenih spomenika koji su preneseni sa nalazista u muzej, treba dodati vise od 3000 sitnih predmeta prikupljenih  istrazivanjem srednjovjekovnih groblja. Taj fondus obogacivalo je jos oko 600 predmeta pred hrvatskog razdoblja ,  kao i 1300 rimskih kamenih spomenika koje je Marun pored iskopavanja nabavljao i otkupom od lokalnih seljaka.  Napomenimo i to da je Marun na lokalitetu Bunuma od lokalnih seljaka osim pronadjenih predmeta otkupljivao i zemlju koju je u starom Austro-Ugarskom katastru uredno upisivao kao vlasnistvo Banovine Hrvatske .

U Burnumu u selu Ivoševcima kod Kistanja, gdje je bio logor XI rimske legije, slučajno je nađen

jedan starohrvatski grob, izrađen od dvaju velikih rimskih nadgrobnih natpisa. To je navelo Luju Marun 1897. da počne sustavno istraživati to zemljište. Istražio je oko tridesetak starohrvatskih grobova, koji su većinom bili izrađeni od kamenja uzetog iz porušenih antičkih kuća i od ulomaka rimskih kamenih natpisa. Od priloga u njima se našlo naušnica, prstenja, srnećih i jelenjih rogova. Početkom 1899. Marun nastavlja iskopavati u Burnumu. Ovaj put počeo je istraživati jednu veću gomilu. Tu je otkrio više starohrvatskih grobova (točan im se broj ne zna) u kojima se našlo naušnica i prstenja raznih tipova, od kojih jedan zlatni s privjeskom, a vjerojatno je tom prilikom nađena i ostrogotska fibula.

Marun je pokretac Starohrvatske Prosvjete - prvoga strucnoga arheoloskoga casopisa,pokazujuci u njemu svijetu, arheoloske nalaze,okolnosti njihovog pronalazenja te topografske podatke samih nalazista.Zasluge Luje Maruna za prikupljanje i objedinjenje arheoloske gradje na nasim prostorima su neprikosnovene. Marun umire 1939 godine u Kninu gdje je i sahranjen.

Povijesni pregled muzeja

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika utemeljen je 24.08.1893. u Kninu pod imenom Prvi muzej hrvatskih spomenika sa ciljem da u njemu budu pohranjeni spomenici arheološke baštine Hrvata iz razdoblja srednjeg vijeka.

Zahvaljujuci djelatnosti franjevca Luje Maruna u to je doba bio sakupljen vec znatan broj spomenika koji su se cuvali u samostanu Sv. Ante u Kninu, pa je za potrebe Muzeja podignuta nova zgrada na mjestu porušenog istocnog krila tog samostana.

Zbog prevelikog broja spomenika Muzej je 1912. godine preseljen u susjednu kucu Fontana, a 1933. godine u za to posebno adaptiranu kucu na kninskoj Tvrdavi.

Pocetkom Drugoga svjetskog rata, zbog upotrebe kninske Tvrdave u vojne svrhe, tadašnji ravnatelj Muzeja Stjepan Gunjaca muzejske predmete tajno prebacuje u Sinj, gdje su ostali do 1945. godine. Ova odluka uskoro se pokazala ispravnom jer je vec 1943. godine zgrada iz koje su spomenici bili sklonjeni porušena u bombardiranju.

Godine 1946. za potrebe Muzeja zapocela se graditi nova zgrada na tvrdavi u Klisu, ali se zbog izoliranosti lokacije odustalo od te zamisli, pa su spomenici preseljeni u Galeriju Meštrovic u Splitu.

Godine 1955. Muzej dobiva prostorije u barakama bivše tvornice cementa na splitskoj zapadnoj obali gdje se trebala podici nova muzejska zgrada. Tu je 1958. godine ponovno za javnost otvoren muzejski stalni postav, ali samo do konca 1960., kada se odustalo od gradnje na spomenutom mjestu.

Napokon je 1968. godine donešena odluka o podizanju muzejske zgrade na današnjoj lokaciji u Splitu na Mejama. Zgrada je sagradena prema projektu arh. M. Kauzlarica i službeno je otvorena 05. 12. 1976., a stalni postav 25. 07. 1978. godine.

 

 Vladimir Ardalic-Vladenca ili kako su ga jos nazivali Vladekanja rodio se 1857 godine u Djevrskama od oca Gaje, u uglednoj, bogatoj, seljackoj obitelji.Njegov stric Jakov Ardalic,pop u Djevrskama od 1848 do 1883 godine ("pop Ardala" kako ga naziva i spominje Simo Matavulj u svojim sjecanjima na uciteljovanje u Djevrskama), ocjenjujuci svojega sinovca pametnim i bistrim djecakom, naucio ga je citati i pisati i poslao ga u manastir Krupu zeleci da postane kaludjer ili pop. Medjutim,Vladenca to nije rado prihvatio i nakon kracega vremena vratio se iz manastira kuci,a odatle opet brigom svojega strica, poslan je u Zadar u gimnaziju, gdje je uspio zavrsiti 2-3 razreda.

Iako nije ostvario planove svojega strica, ipak je- zahvaljujuci svojoj inteligenciji, snalazljivosti i komunikativnosti- stekao za ono vrijeme i za svoju okolinu solidnu pismenost i opca znanja,pa kao takav niz godina radio u opcinskoj upravi u Skradinu kao njezin sluzbenik. Tu se i ozenio sa Draginjom-Karolinom Alfirevic (starijom 17 godina od sebe, bogatom dotaricom).

Upoznavsi se i sprijateljivsi se sa fra Lujom Marunom, franjevcem i arheologom, Vladenca mu je bio dugi niz godina organizator i predvodnik radova na iskapanju starina na arheoloskim lokalitetima na Bribirskoj Glavici , Smrdeljima, Ostrovici i Burnumu.  U tom krugu , sa fra Marunom , njegovim prijateljima i saradnicima bio je potican , savjetovan i pomagan da  izlozi i zapise gradju koja je objavljena u Zborniku za zivot i  obicaje Juznih Slavena u vremenu od 1898 do 1930 godine.  Njegova knjiga "  BUKOVICA  Narodni zivot i obicaji " iz dva dijela ,stampana je daleke 1908 godine u Zagrebu u Knjizarnici Jugolavenske Akademije . Pored prikaza zivota i odnosa ljudi jedne zaostale i zatvorene sredine kao sto je to Bukovica bila u XlX.vijeku, vrednost ove gradje je narocito u tome sto je napisana izvornim jezikom naroda nasega kraja, po mnogocemu osobitim i za jezicne strucnjake vrlo zanimljivim. Vladimir Ardalic receni Vladenca umro je i sahranjen u rodnim Djevrskama 1920 godine.

Mirko Korolija rodjen 1886 god. u Kistanjama umro 1934 u Sibeniku

 

Korolija dr.Mirko,knjizevnik gimnaziju zavrsio u Zadru,studirao pravo u Becu,Zagrebu i Pragu. Poslije 1918 god. bio upravnik pozorista u Splitu i Sarajevu.

Rano je poceo da objavljuje pjesme(u Zmajevom Nevenu). Stampao je nekoliko knjiga pjesama,one su pune bujnosti i mladalacke snage(pjesme , nove pjesme).

Napisao je pozorisni komad u stihovima "Zidanje Skadra", sa kojim je imao dosta uspjeha kao i sa dramom "Jugana". Radio je i zanimljive feljtone o ljepotama i znacaju pojedinih mjesta u sjevernoj Dalmaciji.

 

 

Sahrana Mirka dr. Korolije , Kistanje 1934 god.

 Nikodim Milas rodjen 1845 u Sibeniku umro 1915 u Dubrovniku. Jos jedan velikan

potekao sa ovih prostora. Dalmatinski episkop i crkveni pisac. Gimnaziju zavrsio u Zadru a bogosloviju u Sremskim Karlovcima , na Beckom univerzitetu slusao filozofiju, zavrsio Kijevsku duhovnu akademiju. Bio je profesor bogoslovije u Zadru a 10 jula 1890godine postavljen je za Dalmatinskog episkopa. Glavni naucni radovi su kanonskog sadrzaja(Pravila pravoslavne crkve-Propaganda-Crkveno pravo...)

A za Srpski narod u Dalmaciji od izuzetnog znacaja je njegova knjiga Pravoslavna Dalmacija.

 Sava Bjelanovic  rodjen 15.oktobra 1850 godine u Djevrskama.

  Pisac (putopis: Kroz Slavenske zemlje..) i politicar,jedan od najistaknutih Srba iz Dalmacije 19 stoljeca. 1880 godine u Zadru osniva novine "Srbski list" koje malo zatim bivaju zabranjene a odmah potom osniva novi list" Glas Srbski" koji izlazi i poslije njegove smrti sve do 1905 godine. Postaje popularan i uticajan a1883godine biva izabran u Dalmatinski Sabor.  Najveci uspjeh njegov kao i njegove Primorske Srbske narodne stranke bila je pobjeda na lokalnim izborima u Dubrovniku 1890godine.Umro je 2.marta1897godine u Zadru a sahranjen je u rodnim Djevrskama.

Stefan Knezevic  rodjen 1806 god. u Ocestovu. Arhimandrit Krcki ,16 marta 1853 god. biva postavljen za Episkopa Dalmatinskoga a samim tim  i za prvoga Dalmatinca postavljenog na tu funkciju. U toku svog cetrdesetogodisnjeg arhipastirstvovanja ,episkop Stefan zaorao je duboku brazdu,podigao je nivo Bogoslovije u Zadru u koju su primani kandidati sa zavrsenom gimnazijom. Osnovao je 1853 god. konzistoriju i izvrsio novu podjelu eparhije na protoprezviterate.

Njegovim aktivnim zauzimanjem  je u Dalmaciji podignuto  cetrnaest novih hramova

medju kojima i Kistanjski hram sv. Cirila i Metodija. Posebnu paznju posvecivao je skolovanju  siromasne Srbske omladine , osnivajuci u tom cilju razne fondove.

Episkop Dalmatinski Stefan Knezevic umro je 28 januara 1890 god u Zadru a biva sahranjen u kapeli Sv. Save u manastiru Krka.

Simo Matavulj  Jos jedan velikan ponikao sa Dalmatinskog Prostora. Rodjen 14\09\1852 godine u Sibeniku.Osnovnu skolu kao i gimnaziju  na Hrvatskom i na Talijanskom jeziku zavrsava u Sibeniku . Na daljnje skolovanje odlazi u manastir Krupu kod strica , igumana Serafima a potom u uciteljsku skolu u Zadru. Po zavrsetku skole radio je kao ucitelj  u Dalmatinskim selima Islamu Grckom i Djevrskama. Nakon zivota u Herceg Novom , Parizu, Milanu, odlazi u Srbiju u Zajecar a potom u Beograd, da bi se opet vratio u Crnu Goru radi poducavanja Crnogorskih knezeva Danila i Mirka. Bio je redovan clan Srbske kraljevske akademije .Simo Matavulj umro je u Beogradu 1908 godine a iza njega su ostala mnoga djela od kojih su medju najpoznatijima : Uskok, Bakonja fra Brne, Pilipenda....

Vladan Desnica  Rodio se 17 septembra 1905godine u Zadru , studirao je prava i filozofiju u Zagrebu i Parizu, doplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1930. Radio je kao advokat, a zatim je prešao u državnu službu.1934 pokrenuo je književno-istorijski godišnjak „Magazin sjeverne Dalmacije“ koji je i uređivao dvije godine. Književnim radom počeo je da se bavi pred drugi svijetski rat, a intenzivno tek posle oslobođenja.

Pisao je pjesme, poeme, kratke priče i novele uglavnom sa tematikom svoje rodne Dalmacije Najpoznatiji roman mu je Proljeća Ivana Galeba objavljen 1957. u Zagrebu. Roman „Zimsko ljetovanje“ objavio je 1950, to je prvi srpski roman sa tematikom iz Drugog svetskog rata. Neke od njegovih pripovedaka imaju antologijsku vrednost: Posjeta, Priča o fratru sa zelenom bradom, Florjanović, Konac dana, Bunarevac, Solilokviji gospodina Pinka. U značajnija dela ubraja se zbirka pesama „Slijepac na žalu“ i drama „Ljestve Jakovljeve“.

Bavio se i filmom, napisao je scenario za film- Koncert-   jednan od najznačajnijih filmova jugoslovenske i hrvatske kinematografije. Po njegovom scenariju je snimnjen i flim „Prvada“ 1962, a posle njegove smrti „Pred zoru“ 1974 na osnovu istoimene novele, koja je realistička analiza gradsko-seoski odnosa u okviru ratnih dešavanja. 1974 po noveli „Florijanović“ snimnjena je istoimena TV drama. Vladan Desnica umro je 4. marta 1967godine u Zagrebu

 Gojko Mazibrada  Kipar  Rodjen 13 .02.1950 godine u Kistanjama  u kojima zavrsava osmogodisnju skolu a potom u Zagrebu i zeljeznicku industrisku skolu.Od 1973 godine intenzivno se bavi kiparstvom. Osnovnu poduku iz kiparstva primio je od akademskog kipara Ante Despota.Posvecuje se u potpunosti kiparstvu nalazeci sadrzaje za svoja djela u ljudima i zbivanjima iz svoje okoline.Radio je pretezno u sedri a rijedje u kamenu. Upisuje se u skolu kiparstva Bella Arte u Firenci koju pohadja godinu dana , no medjutim uslijed financiskih poteskoca neuspijeva da je i nastavi a potom se vraca u rodne Kistanje , gdje nazalost njegov talenat nije dovoljno ozbiljno cjenjen i postovan. 1974 godine izradio je bistu predsjednika Tita za koju je bio nagradjen zlatnim satom sa posvetom od samoga predsjednika. Izlozbom  odrzanom u Modernoj Galeriji Narodnog Muzeja u Zadru 1975 godine Gojko se po prvi put  predstavio siroj javnosti gdje je izlozio osamnaest svojih radova , bila je to nazalost i jedina njegova izlozba skulptura.  14.04.1987godinoe tragicno okoncava svoj  zivt utopivsi se u Krci. Iza Gojka su ostali mnogobrojni radovi  od kojih je nazalost veliki broj nestao tokom ratnih operacija devedesetih godina. Nekolicina sacuvanih radova i danas se nalaze u dvoristu njegove rodne kuce u Kistanjama.