Sjecanja

24.04.2014 godine

Ljekovita Pecina

Za mog zadnjeg boravka u Kistanjama u mjesecu aprilu , prilikom ciscenja i sredjivanja groblja kod Sv.Nikole u Bezbradicama ,jedan nas Kistanjac isprica mi  zanimljivu pricu koju svakako moram podjeliti sa vama.

 

Naime , kada se od crkve Sv. Nikole u Bezbradicama krene ka zapadu pecinskim putem, nakon par stotina metara naici ce te na Pecinu - Bunar , uredno obzidanu, sa tri nivoa stepenica na cijem dnu se nalazi izvor sa pitkom vodom.

Citavo Kistanjsko selo se odatle napajalo pitkom vodom za ljetnog vremena kada bi seoske gusterne presusile a po prici starijih izvor je povezan sa Maricom , rijekom ponornicom koja je nekada protjecala kroz nas kraj.

Nekada su se mladi iz sela okupljali ljeti kod " Pecine - Bunara " , pekli bi kuruze a djevojke bi u vucijama odnosile vodu kucama.

Prica ti meni na dalje moj Kistanjski prijatelj: " Sjecam se kada sam isao u cetvrti razred osnovne skole , bio sam na slavi za Djurdja u  kod mog rodjaka Zarice  a kako se na slavama o svakom djavlu divani ja upamtih jednu od prica ,pricalo se o tome kako se djeca koja nisu krstena u slucaju smrti ne sahranjuju na groblju vec van Samatorije .Tako ti ja poslije slave spopado mater da me mora voditi u crkvu da bi me krstila , sta ona i ucini . Obred krstenja  uredno obavismo a tada mi mater rece da trebamo otici na Bezbradicku Pecinu-Bunar  da se napijem vode sa njega jer  govorilo se da je ona  ljekovita.

Tada sam se po prvi put napio ljekovite vode sa Bezbradickog bunara i od tada svakoga puta kad me put nanese u Bezbradice svratim da se napijem te vode.

Kruzile su price da je ljekovita voda sa Bezbradickog bunara izljecila neplodnost kod jedne zene , pa zato svim Bukovcankama i Bukovcancima preporucujem da iskoriste svoj dolazak u zavicaj za obilazak Pecine - Bunara i naravno napiju se ljekovite vode " .

To meni isprica moj Kistanjski prijatelj a ja prenesoh VAMA.

(Fotografije i dio teksta Zoran Bezbradica i Ilija Krneta Kyli)

Autor Dalibor Nikolic

02.12.2013 godine

Todor i Kralj

 

 

Zanimljiva prica iz Kistanja koju mi je jednom prilikom  ispripovjeda Krneta Zare zvani Frka ,   a njemu su je prenjeli njegovi stariji. 

 

Naime prica potjece iz davnina tacnije iz 1929 godine kada njegovo Velicanstvo Kralj Aleksandar Karadjordjevic posjeti Dalmaciju po drugi put i bijase ugoscen u Kistanjama a potom i u Manastiru Krka.

Tog osmog jula 1929 godine  njegovo Velicanstvo po povratku iz Benkovca gdje je otvorio novosagradjeni dom zdravlja u automobilskoj koloni po prasnjavom Bukovackom makadamu zaputio se u Kistanje gdje mu je u centru mjesta ispred zgrade Opcinskoga suda narod Kistanja i Bukovice  organizirao svecani docek . Ali vratimo se korak unazad ili samo koji sat unazad. Tadasnje Opcinske vlast na celu tadasnjim nacelnikom Sjor Nikom Jankovicem koji su ujedno i bili organizatori doceka , da bi ostavili sto bolji utisak na kralja pomno su odabirali ljude koji ce biti u prvim redovima zene sto ljepse i rumenije a muskarce krsevite dobroga stasa naravno  dobro odjevene u sto ljepsim nosnjama. Tako se oni sjetise Todora Krnete i odlucise kako ce on biti taj koji ce prvi ispred naroda stati pred kralja , pozdraviti ga , zazeliti mu dobrodoslicu i zera prodivaniti sa njim. Odose oni tako u Krnete da ga pozovu ali nenadjose ga kod kuce vec kako sa ostalima radi u vinogradu. Zamolise ga da se sredi , stavi svoju nosnju i da dodje kralju na docek. Todor iz baula izvadi odoru na noge obu opanke pa  se uputi ka centru.

 

 

Kraljevska se povorka zaustavi u centru mjesta, nacelnik i ostali Opcinski sluzbenici naklonise se Kralju a potom i Todor , Kralj izadje iz auta , pozdravi prisutne opcinare i pogled mu se zaustavi na Todoru , primi ga ispod ruke pa laganim korakom njih dvojica pocese hodati kroz centar mjesta ka crkvi svetoga Cirila i Metodija.  Porazgovase se njih dvojica u tih par minuta do crkve a da i dan danas niko nezna o cemu.

Nakon kratkog zadrzavanja u Kistanjama kraljevska povorka  kroz Mazibrade i Livadice nastavi put ka manastiru u manastirskoj kociji i kocijama Kistanjskih trgovaca jer se kocijama kazu lakse savladava velika nizbrdica ili kako je narod zove Brina.

U manastiru Kralja docekase svi tadasnji crkveni vjerodostojnici na celu sa tadasnjim Vladikom, Eiskopom Dalmatinskim Maksimilijanom koji je predvodio svetu arhierejsku liturgiju, potom obidjose manastir , riznicu , katakombe i na poslijetku manastirsku trpezariju u kojoj se za taj poseban dan spremila bogata i obimna trpeza. Poslije rucka Kralj odrza prigodan govor i zahvali se dobrim domacinima na ukazanom gostoprimstvu i velicanstvenom doceku. 

U kasnim popodnevnim satima povorka se iz manastira vratila u Kistanje i na trgu opet malo zastala a Kralj priupita nacelnika gdje je onaj krsni momak koji ga je docekao jutros zasto nije jos uvjek tu , gdje je otisao, nacelnik priupita mjestane gdje je Todor , oni mu rekose da je Todor ceka i ceka pa vidio da se posjet manastiru oduzio a on otisa da prije mraka zavrsi posao u vinogradu. Kralj vidno razocaran sto nije opet vidio Todora pri povratku iz manastira rece nacelniku da hoce da u narednih mjesec dana nacelnik o trosku opcine opremi todora i vozom ga posalje u Beograd kod njega na dvor.

Nepunih mjesec dana potom nacelnik Niko otpremi Todora  , sve sa svojom Bukovackom  narodnom nosnjom pravo u Beograd kod kralja na dvor.

Kazivalo se poslije da je Todor bio dvije sedmice na dvoru sa kraljem svaki dan, da ga je kralj predstavljao kao svoga prijatelja iz Bukovice raznim delegacijama koje su ga posjecivale u tom periodu, da mu je davao sve sta pozeli , ali Todor petnaesti dan vec vidno zamoren od dvora i dvorskoga zivota ode kod kralja i rece :" vase velicanstvo ja nemerem vise vako, ja bi isa kuci , odje mi je dosadno a i ono malo zene i djece me se sigurno uzelilo , a uskoro ce trebati i ono zeru vinograda otrgati a ko ce nego ja".

Kazuje se da mu je kralj nudio da sa sobom ponese svega sta mu srce zeli , nudio mu je i novaca a Todor njemu veli netreba nama kralju novaca nama treba brasna , gladni smo kralju , brasno je nas zivot . I tu se njih dvojica rastadose , Todor se vrati u Krnete a mjesec dana poslije toga kralj poslade dvanaest vagona brasna vozom u Padjene . Pet vagona brasna otislo je za narod Bukovice a sedam vagona za Knin i sela oko njega. Pripovjedalo se dugo vremena kako je bura koja je tih dana puvala nosila brasno sa vagona i da su se sva stabla izmedju Padjena i Ocistova bjelila od njega a iza ovoga dogadjaja nama ostade legenda o Todoru Krneti koji 1929 godine narani brasnom gladni narod Bukovice....

31.12.2010 god.

Originalno pismo  Narodnog Tribuna Vladimira Ardalica , upuceno odvjetniku doktoru Juliju Gazzariju davne 1898godine , preciznije  od 28.12.1898godine.

Gazzari je do 30-tih godina 20-tog stoljeca imao advokaturu u Sibeniku, a od 1914 do 1918 bio je clan Jugoslavenskog odbora u Londonu.

 

                                                                  Djevrske na 28.12.1898 godine

                     Veleuceni gospodine

 

Na 15 ovoga kada sam bio zvat kao svjedok za Pavasovica, takodjer sam vas

pitao da bi izvoljeli braniti neke koji su bili osudjeni, sto su se veselili na svoj

Bozic, znate da je to religijozni obicaj na vise godisnjih praznika veseliti se

to je u narodu ostalo jos od paganskije vremena.

Kao uoci sv. Ivana loze se vatre svakuda sirom Dalmacije, po brdima narod vatre

preskace i jos drugije slicnije obreda ima, neka gospoda sudci procitaju rad Jugoslavenske akademije "Nadko Nodilo, religija Srba i Hrvata" pa ce u tijem sveskama naci i religijozna cuvstva narodna.

Ta njihova cuvstva bila su na dan Bozica poveredjena, tuzenici su se oprli -

imali su pravo. Krvi nije bilo nego prosta seljacka psovka u pijano vrijeme,

ja sam istijem utak i ucinio, posto poznajem i jedne i druge u utaku je sve istina, a obicaji narodni treba da budu bazirani sa zakonom.

 Tuzenici ce  vasu pristojbu platiti, onako kako kako ste meni rekli, uz ove

Berice i drugije nekije ima, ja sam im za vas kaziva, isti je dan im rasprava tu

,mislim da ce prici vama.

Oprostite sto sam uzeo slobodu prema vasoj licnosti usudjivati se pisati.

Iz najdubljeg stovanja sa pocitanjem odani

        Vladimir Ardalic

 

  05.12.2010 

Mlini , Stupe i Bucnice.  Nekada davno u nasemu narodu se govorilo " onaj koji ima mline ima sve " a sam mlinar je bio bogati i ugledni i od mesara.

Pokretacka snaga nase krske ljepotice Krke stoljecima je pokretala kamene tockove mlinova duz cjeloga svojega toka. Od pozetoga zrna zita stvarala je dragocjeno brasno koje je prehranilo mnoge generacije nasih predaka. Stariji seljani pamte i danas te nostalgicno prepricavaju kako je brasno samljeveno u vodenoj mlinici znatno bolje i ukusnije negoli danasnje.

Osnova svakoga mlina je dobar i tvrd kamen. Svakodnevnim mljevenjem zitarica kamen bi se znao poprilicno trosit, do te mjere da nebi vise mogao mljeti pa ga se moralo podsicati (cistiti). Nakon dugotrajne upotrebe kamen bi se istrosio do te mjere da vise nebi mogao vrsiti svoju funkciju te bi morao biti zamjenjen sa novim.

 

Ovaj mlinski kamen pokretala je voda koja se kanalima i jarugama usmjeravala na mlin.Mlinovi sa boljim padom vode i vise jaruga imali su i vise mlinskoga posla.

Ljudi su iz svojih sela na tovarima ili konjima u dzakovima izradjenim od vune donosili na mljevenje ponajvise  senicu,kukuruz,zob ili jecam , da bi u istima nakon mljevenja, kucama ponjeli fino samljeveno brasno koje bi obicno bilo  pohranjeno u kucnom spremniku  zvanim Kasun ili Nacve.

Pored svake mlinice na rijeci Krki bile su napravljene Stupe na kojima su valjani biljci, sukanci i drugi pokrivaci od vune. Pored stupa postojale su i Bucnice.

Ove obe naprave zvale su se u prostom narodu zajednickim imenom  bucnice, iako su to bile dvije razlicite naprave i sluzile su svaka za svoju namjenu.

Stupe su sluzile za valjanje sukna od kojeg su krojena i izradjivana  muska i zenska odjela, benevreci,krozeti,haljetci i ogrtaci te zenska odjeca,haljine,suknje,zubuni i sedaci.

Stupe su bile izradjene u vidu vecega korita nad kojim su bile drvene naprave sa kasikama na koje je padala voda. Na posebnoj osovini ove naprave bila su postavljena dva drvena bata. Sukna su stavljana u stupu preko koje se preljevala voda kvaseci ga dok je drugi dio vode pokretao preko kasika mehanizam na kojem su se nalazili drveni batovi a ovi se naizmjenice dizali i spustali udarajuci po mokrome suknu sve dotle dok sukno ne postane zbijeno i pusti potrebnu vlas.

Medjutim Bucnice su imale samo jednu namjenu i to za valjanje biljaca tj. vunenih pokrivaca. One se sastoje od duplje u vidu povece bacve, oblozene od dna do vrha uglacanim drvenim oblogama. Pri vrhu, bucnice  su imale nekoliko proreza radi odticanja suvisne vode. Biljci su stavljani u bucnicu,zatim bi bivao pusten snazni mlaz vode koji je udarao u podnozje bucnice i tako neprestano prevrtao biljce dok oni ne puste potrebnu vlas i postanu gusti i mekani.

Neki podatci govore da je na cjelokupnom toku rijeke Krke od njenoga izvora sve do usca, nekada bilo oko tridesetak mlinica , nazalost danas su samo par njih osposobljene i to ekskluzivno u turisticke svrhe, vecinom na Roskom slapu i Skradinskom buku. Napomenimo i neke  mlinove iz nasega kraja koji cekaju na svoje ponovno ozivljavanje.. Vaskov mlin kod Krcica, Omcikusa mlin i Jasinov mlin kod Raducica, na podrucju sela Ivosevci  mlini na Manojlovcu i Miljackoj (Kebica mlini),na podrucju Kistanja postojala je pumpa( mlin) u Ritu (kod manastira).i mnogi drugi... nadamo se da ce i oni sto skorije naci svoje mjesto u bogatoj turistickoj ponudi nacionalnog parka Krka .

 ( o stupama i bucnicama  iz sjecanja pok.Obrada Nikolica-Tajnika)

Ko zna sta je to i kako je to naislo  Jos jedan odlican  dokumentarni  film Duska Korlata  iz tri djela. POGLEDAJTE

 Video zapis Duska Korlata sjecanja Jove Nikolica

 Krvavi juni 1942.

  Ovu stranicu zapoceo bih sa sjecanjem moga pok. djeda Tajnika Obrada Nikolica na  krvavi dgadjaj iz ratne 1942godine .Dogadjaj govori o
akciji bataljona Bude Borjana u Promini i dogadjajima koji su sljedili potom.
Bataljon je u periodu od 26 i 27 juna 1942god. boravio na podrucju zaseoka
Ivosevci  da bi se nocu 27 na 28 juna prebacio preko Brljana na Prominsku
stranu u akciju. Nakon par dana borbi na Prominskoj strani  bataljon je upao u
obruc nacinjen od neprijateljskih snaga, da bi se napokon 2.jula uspio probiti
iz obruca i povuci opet na teritoriju zaseoka Vujasinovici gdje se borba
nastavila  do izmedju 5,6 sati u zoru 3.jula.Bataljon se zatim preko Mokrog
polja povlaci prema Lici. U Prominskoj akciji ostali su zarobljeni Korolija
Petar -Pesko receni Marac i Vujasinovic Nikola -Pavlov bivsi trgovac kod
Vujasinovic Jove u  Kistanjama. Nakon zarobljavanja odveden je u Cetnicki
zatvor u Knin odakle  pokusava pobjeci skocivsi kroz zatvorski prozor i tom
prilikom slomivsi nogu, sto mu je  otezalo bjekstvo , nazalost odmah potom biva
uhvacen i streljan u Kninu. Talijanski  151.bataljon  divizije " SASARI"
stazioniran u Kistanjama u kuci  Kistanjskog trgovca Jove Vujasinovica i
njegove supruge Dare , inace oca i majke Paje Vujasinovica ( na kuci i danas
postoji pisani trag iznad portuna koji govori o boravku tog bataljona u njoj),
nakon svog povratka iz Prominske akcije vidno bjesni radi gubitaka krenuli su
put Vujasinovica sa namjerom da dodju do  Glavara sela Vasilja Vujasinovica i
da provjere zasto on nije postupio po naredbi  Guvernera Bastionia br.150 po
kojoj  je Glavar sela bio duzan da obavjesti Talijanske vlasti o boravku i o
pokretima partizanskih jedinica na  teritoriji njegova sela i zasto on to nije
ucinio kad je sa istoga  teritorija takva jedinica presla u akciju u Promini. U
pogledu odmazde nad stanovnistvom tog dana u Vujasinovicima zapaljene su kuce
Glavara sela Vaslja Vujasinovica i Vujasinovic Dusana pok.Ilije te neke staje,
pojate i ambari za zito. Od stanovnistva koje nije ranije izbjeglo,pohvatano je
oko 30 osoba medju kojima se nalazio i Glavar sela. Sve pohapsene doveli su na
prostor kod kuce Vujasinovic Nikole(pokraj danasnje skolske zgrade). Goneci
partizanske jedinice kroz sumu zvanu "Bukovica" Talijanski vojnici ubijali su
sve zivo sta se naslo u sumi. Naisavsi na cuvare stoke Vujasinovic Nikolu pok.
Cede i Vujasinovic Dusana i Nikolu -Nikoline ubise ih i ubacise ih u cisternu
za napajanje stoke. Nadalje su ubili cuvare stoke Vujasinovic Iliju pok. Marka
i staroga Vujasinovic Nikolu pok.Stevana. Osim ljudskih zrtava ubili su tog
dana 23 vola, zapalili mnoge sjenice sa stokom u kojima je izgorilo oko 250
komada sitne stoke ovaca i janjadi. Svi uhapseni su kamionima prebaceni u
zatvor u Kistanje ( kod zadruzne mlinice), zadrzani su u njemu neko vreme a
potom pusteni svojim kucama. Izmedju uhapsenih izdvojeni su Glavar sela Vasilj 
Vujasinovic, Vujasinovic Stevan pok. Djerasima, Vujasinovic Milan -Trivunov,
Vujasinovic Spase-Dusanov i braca Vujasinovic Milos i Nikola pok.Spasenija
recoeni  "Tesanovici".  Ova sestorica zadrzanih u zatvoru izvedeni su pred
pokretni ratni vojni sud koji je zasjedao u Kistanjama 5 i 6 jula 1942 godine 
i prvih cetvoricu osudio na smrt streljanjem bez mogucnosti zalbe za
pomilovanjem a bracu "Tesanovice" oslobodio koji su zatim pusteni svojim
kucama. Osudjeni na smrt streljani su 7 jula 1942godine u dolini blizu danasnje
zeljeznicke stanice u Kistanjama  gdje i danas stoji spomenik koji nas sjeca na
taj krvavi juli 1942 godine.  Glavar sela Vasilj Vujasinovic  ostavio je za
sobom sestoro nejake djece i suprugu Darinku nosecu sa mojom tada jos
nerodjenom majkom.