NOVOGODISNA PRICA

31.12.2023

Mili moji prijatelji i vi  koji pukom slucajnoscu zalutaju na ove moje stranice ...

Nekako  ovo novogodisnje i bozicno vreme budi nezaboravne osjecaje i sjecanja , postajemo svi nekako meksi , bolji , senzibilniji ....kao da neki dobri duh udje u nas pa makar to bilo i na kratko pet , deset , petnaest dana dogodi se neka katarza u nama  . Saznanje da je jos jedna duga godina za nama i da nam je zivot za istu tu godinu jos  kraci budi u nama neki novi entuzijazam sa nadom i zeljom da ce sledeca biti makar za nijansu bolja , vedrija i srecnija .
Za nas koji smo pravoslavne vjeroispovjesti  na zavrsetak stare godine i praznike oko nje nadovezuje se nadoilazeca badnja vecer i rodjenje Hristovo koje siri vec postojecu euforiju i entuzijazam,  tako je bilo od uvjek a nadam se da ce se tako nastaviti i poslije nas , nadam se da ce mo uspjeti prenjieti tradiciju i obicaje na nase potomke , ne samo tradiciju i obicaje  vec i osnovne vrednosti nase vjere ,  kulture , i  nasega postojanja ato je  povrh svega , biti dobar, posten i castan covjek , jer to je osnov svega .

U nasem malom mjestu sjecam se dobro  , medju nama djecom vec desetak dana prije kraja  godine vladala je  euforija ...saznanje da se blizi kraj kalendarske  godine i takozvano polugodiste , da je tu djeljenje knjizica da se potom u domu kulture sprema i priredba sa djeljenjem novogodisnjih paketica sve sa djedom mrazom, pa makar i znali da je to opet i ove godine kao i prethodnih ili Ico Peric -Prco ili Simo Dubajic ili mozda Brli Dobric ili pak netko treci nije u nikom slucaju moglo umanjiti nas entuzijazam i novogodisnju euforiju .
Danima prije nas ozbiljni i uvjek namrgodjeni Djoko Novakovic - Dzorz  brizno i marljivo bi cistijo ,spremao i kitijo salu i pozornicu  nasega doma kulture da bi nam ugodjaj i sam dogadjaj bijo sto mili i prijatniji . Na pozornici ispod velike okicene jelke uredno poslagani djeciji darovi a pokraj njih poredani mnostvo mojih drugova i drugarica iz skole i iz razreda , curice  obucene u svecane suknjice  i bjele kosulje a muskarci u dugim pantalonama sa bjelim majicama
( rolkama ) pjevaju i recituju dugo pripremani novogodisnji program  u muzickoj i dramskoj sekciji koju su vodile nase dobre i nezaboravne uciteljice Mirjana Miric i Ljubica Susa , dok su dolje ispod  bine u sali sjedili  ponosni roditelji i
aplauzom nagradjivali svoje malisane . Na kraju priredbe pristupilo bi se prozivci nas djece imenom i prezimenom da pridju i preuzimanju novogodisnjeg poklona , manja djeca a i oni malo veci i stidljivi prilazili su preuzetin poklon od Djeda Mraza uz roditelje , oni bi ih doveli do njega te bi ih on sjeo na svoje koljeno , pomilovao po glavi i rekao par prijatnih rjeci da bi im potom urucijo paketic a oni bi onako uplakani sa nevjericom pohrlili roditeljima nazad u narucje . Oni malo veci i hrabriji prisli bi Djedu Mrazu i sami  bez ikakvih problema preuzeli svoj poklon i sisli sa pozornice a bilo je sjecam se i onih malo slobodnijih i bezobraznijih koji bi ga znali i povuci za bradu u nadi da ce mu je strgnuti .....ali sve je to bilo u redu , slatko i zanimljivo !!!!
Po zavrsetku priredbe i dodjele paketica slijedilo je ono naj zanimljivije ....OTVARANJE  paketa.....bilo je u njemu svega : po koja igracka, razno raznih bombona , cokolada , cokoladnih namaza , koji komad skolskog pribora , bojanki , slikovnica ..itd ....sustina je bila ne smlatiti sve do zadnjega momenta nesto je moralo docekati i novu godinu ali je to u vecini slucajeva bila  nemoguca misija 😃 .

U nasoj kuci tradicija kicenja novogodisnjeg  bora je uvjek bila dan dva prije nove godine , caca bi pred sumrak uzeo sikiru i pravac Susnji tj. Vosevacko borje ( za one koji ne znaju to je nasuprot danasnjeg novoga vodotornja ) u sumrak zato sto je bila manja mogucnost da te Djuro  lugar uvati u steti .
Vec u suton iz gepeka bjele Lade da niko ne vidi , kriomice bi se u kucu unijo bor ilit jelka kako smo je mi od milja zvali ,  razno razni nakiti ( oni kupovni kao i oni koje smo mi djeca,  ja i moj brat Damir  svojerucno pravili od sisarki , zira i cempresovih sisarkica pokupljenih u Jankovica djardinu umotanih u aluminisku foliju ili saroliku foliju bombona iz novogodisnjeg pakete kojeg smo prethodno dobili) , vec su spremno cekali  da bi je okitili . Jelka bi nasla svoje mjesto obicno na Bagatovoj ivacoj masini smjestenoj odmah do ulaznih vrata u dnevnoj sobi .
Velika kalijeva pec smjestena u cosku dnevne sobe desno od prozora obicno bi se uzgala par dana prije i lozila se samo tokom novogodisnjih praznika jer je trosila kubik drva 😅🤣.
Noc lagano pada , manitanje po ulicama , poslije nocne skitnje po mjestu sa drustvom ,  bacanju petardi i opaljivanjem puskarica od zidove kuca vreme je da sa dodje kuci na veceru ....pecena tuka sa krumpjerima( koju je mater kupila od Dragice Strbac, Gogine matere ) je vec cekala spremna na stolu sa razno raznim ruskim i ostalim salatama , kolacima i tortom koje bi  dan prije spremila moja majka , na stolu bi bila neizbjezna Bakarska vodica (sampanjac ) kako smo ga volili zvati i sva druga  alkoholna i bezalkoholna pica ( ova prva bila su  strogo rezervisana za odrasle 😜😅 )  .
Poslije vecere neizostavno pracenje novogodisnjeg programa ...Nela Erzisnik -Ikaca , Ckalja , Minimaks , Sedmorica Mladih , Dzimi Stanic ....konacno odbrojavljanje ..... 3 , 2 1... Nulaaaaa.....EVO Jeeeeee!!!! Caca otvara sampanjac , po prst je bilo dozvoljeno i nama djeci !!!! Poljupci , zgrljaji moga oca i majke ,  radost ,  od kojih mi i sada poticu suze niz lice .....ne mogu odrediti dali su sada od tuge ili od srece !!!! Ali nema veze dobro su dosle ma kakve one bile .
Poslije kucne euforije i slavlja ....trk do centra da se vidim sa prijateljima da si cestitamo novu godinu , malo prozujamo jos po mjestu ispucamo preostale petarde popalimo prskalice koje su nam jos otale na raspolaganju pa svatko svojoj kuci jer vec u petnaest do jedan pocine novogodisnji filmski maraton pa ce se sutra pricati ko je do koliko sati izdrzao gledajuci filmove !!!!! Polugodiste je trajalo obicno do petnaestog januara tako da nismo brinuli kada idemo leci a ni kada se u jutro dizemo....kuces bolje ...uzivancija !!!
U zraku se vec osjecao nadoilazeci bozic koji se kod nas pravoslavaca slavi sedmoga januara .Atmosfera oko bozica kod nas u mjestu nije bila tako euforicna kao oko nove godine posto  drzavne institucije vodjene komunistickom a poslije socijalistickom ideologijom nisu se  slagale sa institucijom crkve i vjerovanja, stoga i nije bilo nekoga organizovanog slavlja  ....ali moram priznati da su mnogi proslavljali badnju vecer i bozic u familijarnom okruzenju po pravoslavnom obicaju unosenja badnjaka koje bi svestenik prije toga blagoslovijo ,badnjak se unosijo i palijo u vatrenicama   u kojima bi se sjedilo i besjedilo do kasno u noc a sutradan bi se rano jutrom islo na liturgiju u Cirila , zapalila bi se svjeca u kuci pa bi se pristupilo bogatoj bozicnoj trpezi .....Ja na zalost nisam bio jedan od tih u cijoj kuci se proslavljao bozic😟, ali bi  redovno odlazili kod moje babe Dare u Vujasinovice  koja je drzala do  tradicije . Slavilo se u njenoj kuci , okupila bi se tu cjela familija , ujaci , tetke njihove zene , muzevi i djeca ...sva moja rodbina sa materine strane , a bila je to ujedno i uvertira za samo dva dana poslije nadoilazecu babinu slavu Sv.Stevana i moj rodjendan koji je  istoga dana ...devetoga januara .
Ostalo mi je u sjecanju ...(a mozda i gresim ) da se sva ta situacija oko badnje veceri i sutrasnjeg bozica odigravala u nekoj stidljivoj atmosveri radi gore navedenih razloga ......ljudi su slavili ali ....nekako cudno ....neznam pronaci adekvatne rijeci .....kao kada se vozi auto sa podignutom rucnom kocnicom , sa nekom odredjenom dozom straha da ne bi sutradan bijo prozvan, da nebi ko sutradan uprijo u te prstom  ili nedaj boze da ne bi na neki nacin bijo kaznjen .
Ali na svu srecu bilo je dosta onih hrabrih koji nisu marili za to vec su bez brige odrzavali nasu stoljetnu  tradiciju .
Mi djeca na svu srecu nismo marili za politiku  pa bi se za badnju vece zabavljali na pijaci i oko crkve pa i u njoj ....dok bi stariji slusali liturgiju nasa djecija znatizelja bi nas  toliko ponijela  da bi kao omadjijani  posmatrali ikone na zidovima crkve i iza oltara koje su se jedva nazirale od dima koji je izlazijo iz kandila kojim bi svestenik  mahao .
Miris tamjana u crkvi   , blago radosna lica vjernika koji su pomno slusali  bozicno bogosluzenje i ponavljali bi za svecenikom neke od liturgiskih fraza i krstili kada bi to i on napravijo .....sve to cinilo je atmosferu magicnom ....na kraju bi svestenik zavrsijo sa rjecima Mir Boziji Hristos se rodi dok bi mu vjernici  jednoglasno uzvratili .... Vaistinu se rodi !!!!
Blagi osmjesi na licima po zavrsenoj liturgijin, srdacni zagrljaji i medjusobne cestitke i osjecaj zadovoljstva   bili su zaista toliko  jaki  da da ih se sa zadovoljstvom i danas sjecam .
I tako dan za danom , nova godina , badnja vece , bozic , sveti Stevan pa zatim srbska nova godina i malo po malo dodje vreme da se opet krene u skolu ...pocima drugo polugodiste ...domaci nije napisan , lektira nije procitana 😀😅 !!!!

Tako je to bilo kod nas u kuci i unasem malom mjestu  u neka davna bolja i sretnija vremena !!!!
Dragi moji da ste mi zivi , zdravi , srecni i veseli u ovoj novoj 2024 godini ma gdje bili rasuti po ovome bjelome svjetu !!!
ZIVILI !!!!🍾🥂🌟🌟⭐️🌟✨️🎉🎊✨️

CAKULADE

Mili moji i dragi prijatelji
Rekoh idem jos jednom staviti na papir ono sta mi se ovih zadnjih par dana mota po glavi ....dok je jos frisko !!!

 

Razmisljam tako o nasem malom mjestu iz njegovih najboljih zlatnih dana i ne mogu a da ne zaobidjem jednu vaznu stvar , njegova znacajna mjesta okupljanja .


Zaobici cu ovaj put dom kulture , Cutinicu kao i Kistanjske gostijone i kafice o kojima ce mo baciti koju besjedu nekom drugom prilikom ....ovaj put mi se po glavi motaju mjesta vanjskoga okupljanja na kojima su se ljudi druzili i na kojima bi bacali po koju cakulu . Bilo ih je dosta , a ja cu i ovom prilikom probati da  probudim vasu uspavanu memoriju te da vas pa ma makar za kratko podsjetim na njih.
A odakle da krenem ??🤔....a odakle bih nego iz centra !!! Iz Kvartira , raskrsca , od spomenika ili ti Trga Marksa i Engelsa kako bi ga moja Mater ironicno znala nazivati kad bi se caca predvecer sredijo i rekao ..,, odo ja stara malo do centra,, .


Tu je pocinjalo sve i tu se zavrsavalo sve !!! I kroz jutro i kroz vecer tu si mogao uvjek vidjeti grupice ljudi koji cakulaju , i koji  bistre politiku bivse nam zajednicke socijalisticke zemlje. Nisi smijo svasta ni izlanuti mora si birati rjeci , jer je uvjek bilo dosta naperenih usiju koje su slusale , ..pa da se nebi prenjelo u centralu da te nebi kojim slucajem prozivali  na sljedecem partiskom sastanku 😅.
Tu na raskrscu su padale ozbiljne teme  i vodili bi se ozbiljni razgovori a ja bi se ipak spustijo od raskrsca donjom ulicom Jove Cvjetkovica samo malo nize  tu dolje do  kuce  Malesevica u kojoj je bila radnja obuce Borovo , u kojoj je radijo Nikica Ognjenovic po kojoj je i dobijo nadimak   ''Borovo,, ispred radnje a jos cesce u samoj radnji  bi se znalo okupiti zanimljivo drustvance ...Uros Bezbradica , Simo Peric , Mladjo , Perica Mazibrada , Ljupce ...i da ne nabrajam dalje ...
Spustit cu se jos samo malo nize, dolje  do kuce Radjenovih.
Ispred nje ljevo od ulaznih vrata,  ispod prozora od dnevne sobe  iliti tinela bila je jedna kamena klupa na kojoj bi cesto sjedila Slobina mater Ruza  , stara Kistanjska  gospodja Dara Vujasinovic ( Pajina mater ), Ruza Novakovic ( Dragina ),a znali bi im se cesto pridruziti nastavnik Nikola Grulovic -  Grule i njegova zena , a sa druge strane ispred Bokunove kuce  na drvenoj klupi sjedijo bi Djuro Bokun i  Drago Novakovic a cesto bi im prisa  i Spiro Pepin  ali zanimljivo Spiru  nikad nisam vidijo da sjedi ...uvjek bi stajao na nogama . Dolje jos zera unize ispred Dzanovica kuce sjedijo bi na svojoj stolici djed Mirko Bezbradica Dzanovic   , baba Vukica ( Janka Bengala mater) , Draginja  zena Srecka Pancete , Savetina Lalic  i zena mu , Olga i Tode Korda i Tosa a znala bi im se cesto pridruziti Djuka Bjelanovic iz donje zeljeznicke zgrade i Pero Baric ....dok bi Srecko Panceta sjedeci na svom stocicu ispred sirom otvorenih ulaznih vrata  od kuce mu  krpijo gumu ili ispravlja tocak od bicikle natezuci zice specijalnim klucem koji je tada rjetko tko posjedovao , ali zna bi  Srecko dobro naculiti uvo da mu ne promakne niti jedna cakula  koja se  pripovjedala preko puta . Auuuu koje su tu price padale a cesto bi se zna i cuti jarki grohotni smjeh , ostalo mi je u sjecanju  da je Savetina bio zanivljiv lik koji je znao za salu a  ni baba Vukica nije imala pardona  uvjek je znala doskociti mu a jos svemu tome uleti u pricu i Pero Baric tek onda je zabava zagarantovana  !!! Dolje jos na nize i nesjecam se vise, nije bas  bilo nekog izuzetnog okupljanja  osim staroga Grge Lalica , Gojka Jotare cace koji bi zna katkada sa zenom sjediti ispred kuce  i dolje jos nanize sjedijo bi Stojan zena mu i zena Stevice Lalica. Vratimo se mi gore  prema centru .....pa od centra prema stanici ulicom Jove Martica , samo petnaestak , dvadeset metara od centra ispred zgrade staroga suda obitavala je jedna izuzetno draga i zanimljiva ekipa . Na tri stepenika ispred ulaznih vrata u zgradu znali bi sjediti Ljuba Peslac , Grozda Martic  , Ljeposava Mazibrada na stolici pored bi sjedila Dara Djukic i uvjek je nekoga djavola plela ili heklala
  i  Micic ( nemerem mu se imena sjetiti ) caca od Damira Micica zivili su u stanu koji je poslije pripao Peri Medicu ..policajcu i zeni mu Zori.... a znali bi im se pridruziti  cesto i iz susjedne zgrade i Danica Borak i Mara Letunica
Sjedilo se tu tako i do kasno u noc ljetnijem danima a tema za pricu fala bogu bilo je uvjek .
Zera dalje sjeverozapadno niz ulicu ispred  Tintorove kuce  bijo je jedan dugacki kameni dovratak polozen ciko zida koji je sluzijo kao klupa .....Na njoj bi znali sjediti Jovo Tintor ...zena mu Ruza  , Skego , Bafova mater , Draginja i Mico  Jekic .Jos malo sjeverozapadno niz ulicu bilo je jos mjesta gdje se znalo sjediti ....U Stankica u dvoristu i ispred kuce , preko puta Mile Bezbradica Marela i zena mu Mika zera dalje ispred kapije od kuce  Janja i Djurela Macura ,Bozo Strbac i zena mu ....napred jos prema pruzi i nije bilo nekih okupljanja niti ti mjesta za sjedenje  osim u Krnetama u varosi ispod kostelica ispred Kurcelica kuce i ciko Stevine garaze gdje se ekipa zna sastati i do danasnjih dana .
Curik u Kvartir u centar mjesta pa putem  Pese Mazibrade do ispred Boze (Bole)Mazibrade kuce ....veliki , visoki suvozid djelijo je kucu i dvoriste od glavnoga puta a ispred visokih drvenih vrata omedjenih sa kamenim pragovima sa lijeve strane bila je jedna kamena klupa na kojoj su se sastajali i cakulali Mazibradski .Malo gore povise Rnjceve kuce sa desne strane , tacnije ispred kuce Steve Supe takodjer je bijo jedan kameni dovratak postavljen uza zid , na kojem se sjedilo i besjedilo .
Gornjom , mojom ulicom nije bilo izrazitih mjesta za sjedenje sve do ispod kuce Miska Bjelanovica gdje bi znali sjediti Miskova zena Ruzica , Stevanija Dusanova , Jozica , Tosa mater od Dule crnoga i Mile Cicine,  Stevanija Save Lalica Muse  a gore povise ulicom sve do stocnoga  placa nije bilo sjedeljki  . Eto prosetah vas lagano Kistanjskim ulicama  i podsjetih na neke , nazovimo ih mjesnih sjedeljki ....a sad bih vas podsjetijo na par omiljenih mjesta na koima su se okupljale  i sjedile mladje ekipe .
Jedno od tih mjesta je iza stare skole , iza straznjih  pozarnih skolskih stepenica kod barake u samome cosku bila je polozena na zemlju  jedna velika kamena ploca koja je bila postolje nekadasnjeg spomenika caru Franji Josipu u centru mjesta oko nje su bili poslagani par manjih kamenih blokova koji su sluzili kao sjedala ....tu se znalo igrati pokera , poklape i mausa a kada bi bila slobodna mi mularija smo na njoj znali igrati slicica ....odmah pokraj su bile pozarne skolske stepenice na kojima se  sjedilo do kasno i cakulalo znali su tu pasti i prvi poljupci ....malo dalje odma do barake desno do odbojkaskoga igralista bila je jedna gusterna , zazidana zacemntirana iz sigurnosnih razloga  ( mislim da je i dan danas tamo) na kojoj se cesto sjedilo i cakulalo.
Preko puta stare skole uza zid od vojne poste
(od portirnice)sve do samoga centra to jest do samoga  ulaza u dvoriste od mjesnoga ureda bila je mala niska zeljezna ograda oko metar visine  sa tri poprecne sipke a izmedju nje i  zida postojao je drvored divljega kestena pa je sve to cinilo prijatnu atmosferu za sjedenje na njoj . Sa lijeve strane porte tj.ulaza u dvoriste od mjesnoga ureda uza sami zid zgrade sve do politikinoga kijoska nastavljala se ista ograda samo je ovaj dijo bio malo siri tako da je cinio jedan mali parkic u kom je bilo par stabala kestena i par grmova zimzelenoga niskoga raslinja a izmedju nih se uspinjala bista narodnog heroja Jove Martica po kojem  su ulica i nasa skola nosile ime ....sa druge strane ograde do ceste bile su postavljene tri drvene klupe na kojima smo znali cesto sjediti . Preko puta na samome raskrscu, na  spomeniku  do portuna od Pekica kuce bila su dva kockasta pitara pola mera visine i oko metar sirine u sredini su bili posadjeni mali cempresi a okolo na kamenu se sjedilo....malo dalje na pijaci je bilo omiljeno mjesto za sjedenje  svih Kistanjskih  generacija , na klupama i na Carlijevoj tezgi, pod lipama .
Jos jedno od omiljenih mjesta za sjedenje bilo je preko puta pijace na podesu od izloga Markove zeljezare , guzicom sjedis na podesu a ledjima se naslanjas na izlog od zeljezare .... a jedno od mojih naj omiljenijih  mjesta okupljanja u nasem malome mjestu bijo je cosak izmedju male stare crkvene  kucice (bivse Mikijeve slasticarnice) i Cvjetkovica kuce nekadasnje Micanove foto radnje ....jedan mali cosak koji nas je cinijo srecnima , jesen , zima bura dere sve djavo nosi a ti zaklonjen u cosku  vatas vec iznemogle  zimske zrake sunca  ....oni koji su to probali znaju dobro o cemu pricam .
Eto tako rodjeni moji , Kistanjci moji , nostalgicari kao sto sam i sam ....nadam se da sam vas bar na tren odvoijo od vasih svakodnevnih obaveza da bih vas poveo u proslost i proveo kroz vase rodno mjesto .
Ziv , zdravi i veseli mi bili ....sa Kistanjama u srcu !!!

SRECA

SRECA       15.01.2023

Dobri moji , sjedim tako prije neki dan sa slusalicama u usima i slusam muziku preko tehnologiskog cuda ....mobilnoga telefona preko  Appa YouTube i mislim se ....eeee dje bi mi bio kraj da sam ovo imao kad sam bio mlad......izbjegao bi u naj manju ruku onaj Grundingov kasetofon sa duplom glavom za snimanje kojeg je caca narucio iz Njemacke preko Boze i Dare Bezbradice koji su tada bili tamo na privremenom radu.

Sjecam se ko da je jucer bilo kada su ga donjeli .Bijo je to dozivljaj godine , izledaoje kao svemirski brod , caca je govorio , eto kupijo sam vam kasetofon sad ga cuvajte ka oci u glavi,, .

Funkcionisalo je tada ovako   ....cujes dobru stvar na radiju pa trci da bi je uhvatio i dok si ti dotrcao do radija da stisnes dugme za snimanje pola pjesme vec je proslo  .

Snimas na kasetu pa poslije dosnimavas , presnimavas pravis miksove, pazis da prelazi izmedju jedne stvari i druge ne uvate glas spikera sa radija  da se nebi dje obrukao kada pustis kasetu u drustvu .

Sjecam se da sam prvu kasetu za moj novi kasetofon  ,, posudio “ u Zadru od mog brata od ujaka Ade koji ih je imao masu, ustvari posudio sam ih vise , i dan danas se sjecam ....bili su to Bitlsi , Roling Stonsi, Smoki , i jedna kaseta od Jetr Tala.....na taj nacin  zahvaljujuci mom bratu Adi zavolio sam taj zanr muzike… koji obozavam i koji slusam do danasnjih dana.

Uselio se tada u moj dom jedan poseban vid pogleda na zivot uz Rock end Roll 

Sa njim se potom uselio i jedan gramofon Ei Nis sa zvucnicima a poslije njega i muzicka linia Sannyu .....mnogo kaseta i muzickih long plej ploca, mnogo muzike i jos vise ne prespavanih noci …. U pravm smislu rjeci ……. Bijo sam srecan !!!!

SRECA !!!

U to vreme Josipa Lisac je pjevala : sreca , sto je sreca sada znam to je svaki susret s njim ,njeov dah na licu mom …… 

Buldzer je pjevao: oooo , ooooo, ooooo zivot sta je to , to je feferon  crven ili zut kratak ali lut

Ooooo, oooo, ooooo sreca sta je to, to je ona stvar zbog koje srce kuca …to je ona stvar zbog koje dugme puca

Pjevali su o sreci i Silvana Armenulic , Mirslav Ilic , Dziboni i Oliver , Songkilersi , Albano i Romina  i razno razni domaci i strani kantautori razlicitih muzickih zanrova .

Sreca je oduvjek bila nesto do cega je trebalo dosegnuti ,nesto sta je tu a tako je daleko.

Sta nas je cinilo srecnim u ono vrijeme a sta nas to  cini srecnima danas ???

 

Srecu u djecackim danima sacinjavali su blagdani , dani oko nove godine i bozica , novogodisnji  pokloni , kicenje bora ….dani oko prvoga maja ,dana republike jer se oko njih stvarala jedna posebna atmosfera . Kraj skole , skolski raspusti ljetni i zimski , odlazak na more , djecacke simpatije i  zaljubljivanja , giranje na bicikli , pecanje na Lalica lokvi , treninzi u pionirima Bukovice na Cutinici , novi fudbal koji je caca kupio za odlican uspjeh u skoli , manitanje do vecernjih sati po mjestu sa prijateljima  ……to je sacinjavalo srecu jednoga djecaka iz maloga mjesta u srcu Bukovice !!!

 

No vreme je nemilosrdno i leti kao ludo pa za tili cas a da to i ne osjetis  iz djecackoga doba se preselis u novi zivotni stadij onaj momacki gdje te vise ne zadovoljavaju stvari od prije, imas neke nove interese …..sreca u tom razdoblju zivota je sasvim nesto drugo.

Srecnim te cini kada jutarnji voz iz Zadra kasni sat i nesto vremena pa znas da ces opravdano izostati prvi sati iz skole jer je  profesorica iz srpskoga jezika  rekla da ce danas ispitivati , kada ti roditelji kazu da ce za vikend biti u Zadru a ti vec razmisljas kako ces organizovati zurku .

 Kada u Varteksa kupis novi Levis , kada u kaficu cujes novu kasetu sa hitovima , kada dodje  petak u vecer ……kada se zaljubis u neku djevojku …..Kada pobjegnes iz skole i odes cjeli dan na pecanje na Krku  , kada Bukovica  pobjedi na Cutinici …..kada popijes ladno pivo poslije istovarenoga kamijona cimenta ….kada rostiljas sa prijateljima na Krci , kada kupis novu long plejku tvog omiljenog rok sastava  a vreme leti  i leti …..pa kao i do sada fakticki ne osjetis taj prelaz iz drugoga u treci  zivotni stadij.

 

Srecu u trecoj dobi cinila je neizmjerna  ljubav prema tvojoj boljoj  polovini , dolzak na svijet tvoje djece ,njihove pelene , njihovi prve rijeci i koraci , polazak u vrtic i skolu …njihovo odrastanje ….gledas kako od obicnih malih djecaka postaju odrasli i zreli ljudi  a ti u momentu shvatis da vreme ne prasta …i  da postajes sve stariji i stariji pa se sa nostalgijom sjecas tog sretnoga vremena .

Danas  …. Sta danas znaci sreca ….Sta me to danas doista cini srecnim ?!!!

Srecnim me cine kao i uvijek  sasvim male , sitne zivotne stvari ….na primjer : srecan sam kada u jutro ustanem a da me nista ne boli ,srecan sam uz miris prve jutarnje kave , srecan sam kada mi rucak ne zagori … kada pronadjem u skafetinu zaboravljenu kockicu cokolade , kada na buvljoj pijaci pronadjem broj Alana Forda  kojega nisam citao do sada , kada vidim moju familiju sa osmjehom na licu , kada cujem moju osamdesetogodisnju majku na telefon i znam da je sa njom sve u redu , srecan sam kao malo dijete kada se priblizava dan moga odlaska u zavicaj , kada dodjem u njega , kada prosetam starim stazama , kada sretnem stare drugove kada posjetim nase porodicne grobove , obidjem djedovinu , srecan sam kada zazvoni zvono na Cirilu , kada dere bura i kada juzina trga grane sa stabala !!!!

Srecan sam kada  popijem casu dobroga crnoga vina , srecan sam kada cujem neku dobru staru pjesmu koja me natjera da pustim suzu iz oka  a jos srecni kada cujem neku dobru koju do sada nisa cuo.

Srecan sam kada se vratim kuci a na kucnome pragu  me doceka moj pas koji mi masuci repom pokazuje da je jos srecniji od mene  !!!

Srecan sam i sada kada stavljam ove besmislene rjeci  na papir koje ce rijetki od vas procitati a nadam se i razumjeti .!!!

KRATKO PUTOVANJE SA MOJIM PRECIMA

 

Ljeta gspodnjega 19.12.2022


Prijatelji moji mili , evo da vam ukratko ispripovjedam moju storiju , storiju moje familije , familije Nikolic iz Rudela !!!!
Na veliku zalost moja prica se poistovjecuje sa mnogim zivotnim pricama mojih prijatelja i zemjaka ......kad je bilo vreme nismo previse marili za tim, ne sluteci ni malo da ce se desiti ono sta se desilo nasem  Srbskome narodu u Hrvatskoj ..., govorili smo ima vremena , medjutim to vreme je iscurilo za tili cas poput sitnih granula pijeska u pjescaniku ....i ????? PUF!!! Nasli smo se za tili cas na razno raznim meridijanima ove nase lijepe zemljine kugle a da nismo uspjeli sakupiti nasu licnu povjesnu gradju, nismo uspjeli od nasih bliznjih prikupiti opsirnije podatke o nasim   precima . Ostadosmo uskraceni osnovnih bazilarnih podataka .....ko nam je djed , pradjed , cukundjed ....ko su im bile zene , ....majke ,.... babe ...odakle su ??? Kada su rodjeni ....kako su zivjeli ...kada i kako su umrli .....gdje su im grobovi.... ostadosmo uskraceni osnovnih  informacija , ostadosmo bez nasih KORJENA  !!!!!

Svi mi obicno sezemo do podataka o  nasem djedu  i babi ( oni koji su imali srece u zivotu da ih upoznaju i da prozive neki dio zivota sa njima ) ,ili  eventualno u rjetkim slucajevima da ste culi kako se zvao pradjed i prababa ali dalje od njihovih imena ne vjerujem da tko ide ...
Izgleda kao da je zivot poceo od njih ...
NE !!!
Zivot se zivio i prije njih ....prije njihovih roditelja  ... i prije njihovih baba i djedova ...svi su oni imali svoja imena i prezimena svoje zivote ... datume rodjenja i datume umiranja ....izradjali su djecu ...potomstvo ...NAS !!!
Pitanje je koliko smo informacija od nasih rodjaka koji su jos zivuci  uspjeli prikupiti ,   kolko su ih  oni uspjeli prikupiti da bi nam ih utoliko i  prenjeli .??
Ako nismo ....POZURIMO da nam opet ne bi bilo kasno !!!!!

Moja familija ...familija Nikolic potice iz sela Rudele pokraj Kistanja koja se tu doselila neki kazu u XV st. iz Crne Gore a neki kazu pocetkom XVI st. iz zapadne Bosne a neki kazu da smo tu starosjedioci .....Mislim da je to u ovom momentu nebitno .....moje  licno misljenje je,  posto povjesni podatci govore da je prvo postojeca crkva sv. Jovana u Ivosevcima podignuta za vreme Kandiskog rata oko 1650 godine , a zna se da su se crkve podizale tada kada su sela ili naselja  imale veci  broj  mjestana tj.vjernika  znaci da bi to moglo biti sredinom XVI st. a mozda i prije .
Kako rekoh vec gore , kao i mnogi moji prijatelji nisam mnogo poznavao povjest sopstvene familije ....djed Obrad Nikolic ( Tajnik Obrad) od oca Ilije Nikolica (zvanog Bare i zene mu Dmitre rodj.Lalic iz Gorice)  , baba Milica Nikolic rodj. Matijevic iz Kolasca .
Do tih podataka sam znao iz prica djeda , cace , tetke i strica ali ne i dalje.
Nas zaseok Nikolici  sastoji se od desetak kuca vezanih jedna uz drugu cineci takoreci  (  kako talijani nazivaju)  Borgo   ...i od jednoga manjega koji se odselijo na ivosevacku kosu,  odavno znam da smo neki daleki rodjaci , ne znam ni ja koje daleko koljeno . U zaseoku  zivi jos samo jedan zivuci potomak nase loze ....

Jovan Nikolic (Obradov) 1934 godiste .
Koristim svaku priliku i svaki nas susret , svaki nas telefonski razgovor da ozivimo sjecanje na nase zajednicke pretke .
Jovan u svojoj 88 moj godini jos uvjek izgleda vitalno a njegova memorija je neiscpna .....ljubomorno bih pozelio dozivjeti njegovu starost i imati njegovu lucidnost.
Prevrcuci neke stare dokumente u djedovoj mi kuci u Rudelama vec sada  davne 2006 godine pronadjoh jedan stari dokumenat iz 1903 godine na italijanskom jeziku gdje je moj pradjed Ilija ( Bare) pok.Nikole kupovao neko zemljiste i tako otkrih da se moj cukudjed zvao Nikola ...niko sretniji od mene najzad sam saznao kako mi se zvao cukundjed!!!!
Preturam dalje po ostalim sudskim papirima , ostavinski dokumenat na kojima pise (uvjek na talijanskom jeziku ) da je iza smrti Nikolic Nikole pok.Ilije zemlju nasljedjuju njegova djeca Ilija i Milica a tako ujedno saznah da mi se cukun cukun djed zvao isto Ilija kao i pradjed.
Naidjoh potom na jos stariji dokumenat koji govori da je Ilija Nikolic pok.Nikole iza sebe ostavio nasljednike sina Nikolu kcer Martu i sina Mirosava Nikolica .....gle cuda ....saznah kroz par dokumenata i kako mi se zvase cukun cukun cukun djed..... sreci mojoj nigdje kraja .
Prije mjesec dana nedade mi djavo mira kako bi se kod nas reklo , surfam po internetu i rekoh idem provjeriti na sajtu Zadarskoga muzeja elektronske knjige rodjenih , umrlih i vjencanih koje pokrivaju razdoblje od 1825 do 1855 godine za podrucje Kistanja ,na njima pise Parohija sv.Nikole a u njih su upisivani pravoslavni mjestani Kistanja ,Rudela,Ivosevaca, Bogatica ,Mratova i Promine ...
Pregledao sam doslovce sva  upisana imena
u ove knjige i rodjenih i vjencanih i umrlih , i hvala dragome bogu u par dana osim sto sam uspio potvrditi ono sto sam do sada znao uspio sam prakticki izvuci skoro sve moje pretke pocev od davne 1748 godine  . Uspio sam pronaci cak i oca famoznoga cukun cukun cukun djeda Nikole ( prvoga ) kako ga ja nazvah da bi se lakse snalazio jer neka imena se ponavljaju par puta kroz vreme  pa da nebi bilo zabune ....njegov otac se zvao Petar Nikolic  rodjen 1769 godine ,uspio sam pronaci i imena svih njihovih zena , njihove godine rodjenja, njihova djevojacka prezimena  i mjesta odakle su ,pa cak i imena njihovih roditelja ,  njihove datume vjencanja i ko su im bili svjedoci i kumovi ....
Uronio sam tako na par dana u njihove domove u njihove  zivote , radovao se zajedno sa njima  rodjenju njihove djece ( mojih predaka) veselio sam se zajedno sa njima na njihovim vjencanjima tugovao sa mojim Nikolom prvim i njegovom zenom Anom rodjenom Strbac kada su izgubili maloga sina Savu sa samo mjesec dana starosti .....oplakali  smo i maloga tek rodjenoga Gabrijela .....sahranili smo i Lazarovu cer Mariju koja ih je napustila sa samo 25 godina ....Cudili smo se Ignjatiji Nikolicu i njegovoj zeni Janji Popovic iz Bogatica kad su sinu dali ime Antonije a Antonija smo nagovarali da svom sinu nedaje ime Silvestro vec neko drugo nama vicno !!! 
Veselili smo se na vjencanju nase Vasilije Nikolic koja se uda u Kistanje za Todora Krnetu a godinu dana poslije tugovali smo sahranjujuci  i  njihovog sina koji se zvao Vid Krneta na groblju kod sv.Nikole 
Plesali smo u kolu kod bunara u Raducicu kada je nas Ilija zaprosijo svoju buducu zenu Elenu Trivic , oplakasmo maloga Filipa koji nas je napustijo sa nepunih 18 godina kao i nasega  Radu kojeg pogodi i usmrti  Njemacki metak kod crkve u Biovcinu selu .
Klepali smo kose i kosili djetolinu , zeli smo  skupa zito , cuvali  blago .....sjekli drva u Velikoj ogradi i pilli vodu iz Sarene kamenice ,slavili krsnu slavu sv. Djurdja
Lozili smo  vatre za Ivanjdan , bdili nad bolesnom majkom Lazarovom .
Sjedili smo u vatrenoj kuci i pricali o zivotu , jeli pulu sa drvenom zlicom  kuvali jaroga grava sa varicom i pili rujnoga vina iz nasega vinograda !!!!
Dragi moji prijatelji ne mogu vam rjecima  opisati sve sta sam sa moji precima prozivio u ovih par dana , bio sam sam sa njima i u dobru i u zlu.
Vidio sam njihova lica , koja bi da sam malo vise umjetnicki nadaren mogao i nacrtati na listu papira .
Zato prijatelji moji mili savjetujem vam ako jos niste ..... skupite sto vise podataka o vasim dragima, putujte mastom i mislima sa vasim precima .....oni to neizmjerno zele i ocekuju od vas .....
Vjerujte mi na rjec !!!!!💞👋

MOJOM ULICOM

  29.05.2022                                                      Mojom ulicom

 

Dragi moji ,kako vreme protice emocije se sve vise sakupljaju , nostalgija za zavicajem i bezbriznim djetinjstvom uzima i preuzima polako  sve pred sobom . Dali je to tako i kod drgih djavo ce ga znati ?

 

U zadnje vreme uvece sklopim oci i udjem u tu cudnu masinu u taj vremeplov koji me provede kroz moju ulicu ,  osjetim na momenat sve njene mirise , zvukove , sve njene likove i njiova nasmijana lica i odlucih da taj jedinstveni dozivljaj podjelim sa vama .....mozda ce se netko prepoznati u ovoj mojoj pripovjedi  ili ce makar prepoznati nekoga bliznjega  svoga .... iskreno se nadam da i  hoce !!!

Krenem tako od raskrsca na kojem u svojoj vec pozamasnoj dobi sa prekrstenim rukama iza ledja ( na guzici) i sa svojim upecatjivim borama na licu  stoji   Stevan Rnjac dok mu Uros nesto objasnjava. Malo dalje iz robne dopire Stojanov gas .... ,,oces li dvije struce kuva ili jednu??”.

Standardna buka na pijaci ...petak je Pazarni dan je. Ljuba vaze pomidore musteriji dok Djuro vadi lubenice iz pokraj parkirane prikolice , Skoric sjedi na stoici i gleda dok mu zena rukama trpa musteriji  kosice u bjelu najlonku.

Cuje se pjesma iz Cosiceve gostijone ....veselo drstvo vec je marendalo ,a u tom momentu iz svoje kuce  izlazi i stari Uge , u jednoj ruci stap a  drugoj katriga koju pazjivo stavja desno od vrata zatim lagano sjeda na nju pa se osvrce desno pa ljevo .....e sad je sve pod kontrolom .

Mao daje od Uginije vrata na dovratak s ljeva stoji nasonjen stari Kurtisi a poged mu se gubi negdje prema pijaci dok se iz slasticarne siri ljupki miris sladoleda od vanilije kojeg Miki zurno sprema u frizider .  Iz portuna do slasticarne  izlazi pop Marko i zurnim korakom ide ka crkvi , pozdravlja par prolaznika a ispred crkve sa velikim metalnim  kljucem u ruci ga ceka ucitelj Nikica ( Grule). Dolje malo nize crkve na klupi spram Lickuljine kuce sjedi Cejo Malbasa i prodava drzalice za sikire i kosjere a do njega Iso prodaje trike i spagerice .

Iz zeljezare se cuje odjek brokava koje udaraju u vagu potom ih Ministar brizno pakuje u skartoc , dok Marko  na banku mjeri kabal za strju cojeku iz Bjevcana !!! Ciko kapije ispred stare ambuante Na oglasnoj tabli od kina Dzordz je okacijo plakat za novi film ....prolazim pokraj ...opet Brucee Lee e Jebiga !!! , pored oglasne table na zid je naslonjena  Nada Crvkova i geda sta se desava preko puta ispred zadruzne  , a iz zadruzne se cuje  zamor , Vredni Savko sluzi  pice za stolovima a iz kuhinje dolazi miris janjece juhe  .  Zivko sa bjelom krpom preko ruke sa dva pijata u jednoj i ednim u drgoj ruci ubrzano se priblizava stolu i sluzi ogladnje goste u istom trenu se cuje iz kuhinje       ( vjerovatno Gole) Ajdeeee spremna su ona dva kila za treci sto!!!!

Preko puta zadruzne Ruza pakuje nekoj djeci tri zadace i kajdanku za muzicki  a koji sprat iznad nje Ljuba Slavkova na prozoru  trese neku bjelu krpu, dolje na nize par metara od Ruze siri se miris friskoga mesa a iz mesnice duboki Milivojev glas govori zeni s druge strane pulta ,, ubacicu ti i zera kosti za juhu , moram tako “. Dva tri metra jos zera nize iz Cvjetkovica kuce sa sprata cuje se vesei zvuk harmonike a u prizemju britki zvuk metala , prepoznatjivi zvuk daleko poznatih Bricinih nozica , na stolici sjedi cojek iz Bezbradica nemerem mu se sjetiti imena, i pomno slusa Dragine lovacke price . Sa druge strane ulice kroz otvoreni  prozor dopire zvuk Andjine singerice,  dok Branko stavja ektricarske skale na tamica a iza njega cuje se duboki gas Duje Lalica  ...Eeee maiiii !!!!!

Cuje se skripa metalnije vrata a iza njih Pero Mandic i Drago Novakovic pripremaju Perinog kombija za nedjeju za lov.

 Sa sprata Jankovica kuce cuje se skripa prozora ....Dragica provjetrava kucu dok preko puta u radnji Milkica cakula sa nekom zenom.

Ispred Vunarove radnje stoji kamijon sa mekinjama kojeg istovara Goko Medic, .. i taman sam se nadao proci neopazen kad ono iz radnje cuje se glas  ....,, Mali , Maliii , Dalic ....reci de mi , Esili osjetijo ,

 ( sta  Mirko ) ...ajde priznaj ...Elsili i osjetio  , esili i osjetijo ( Cacu i mater)   ajde , priznaj , priznaj cika Mirku .....Iz radnje Jeka vice: Ajde kvragu  Mirko pusti maoga na miru !!!!....Sema je vec poznata ja priznam , jesteee ....,Mirko pocasti sa Pipijem i sve u redu do sljedeceg vidjenja i tako uvjek ...!!

Malo podalje ispred kuce Dobrica ispod kamijona lezi Mito i nesto popravlja oko njega dok Nevenka  mater mu nesto govori ..., otvoreni prozori na knjiznici u domu a iza dugackih ,  debeli zavjesa Dzorz slaze vracene knjige marlljivi citatelja . Zera unize ispred Cotrine kuce Ruza za ruku drzi staroga Kuzmana i izvodi ga niz dvije skaline koje ga djele od trotoara ispred kuce a on se ledjima naslanja na zid do vrata dok se sa druge strane obaca stapom o zemju , iz avije se cuje Martin glas ... mujs , mujs,mic , mic , mic , doziva macke kojima nosi jutarnju hranu . Malo dalje vidim moga djeda Obrada ( Tajnka ) kako silazi sa svoje bicikle ( ROG) skida stipalice sa nogavica i ucerava je u nas hodnik . Obuze me sreca kada ga ugledah a on sa stepenica vice  rasireni ruku prema meni ,, Djedin mali ceca mila “ trceci rasirenih ruku prema njemu upadosmo  u duboki  zagrjaj !!!!On potom laganim korakom nastavi prema centru da baci dvije besjede sa starim Rnjcom i Urosom Bezradicom koji su odavno vec doje .

 U staroj Budimirovoj tada vec zadruznoj  radnji ispod nasih prozora Todica pakuje dvije bjele povezace i jednu plavu travezu na cvjetice zeni iz Ivosevaca

Sa prozora mater vice ,, Dalicu imas li ti ista za domaci danas”..... ,, nemam “  , odgovaram kratko i zurnim korakom nastavljam uz uicu.

Deset koraka uvise iz Dubaica dvorista cuje se vriska  djece ,Rada i Seja se nesto prepiru a par metara dalje iz Milovidine kuce kroz zadnji prozor desno do Jekine kuce cuje se muzika ...A kind of Magic od Quina , Ajosa slusa muziku . Jeka sjedi na katrigi na svojoj standardnoj poziciji ispred kuce a sa druge strane ulice od strane staroga Jadrana iz ulicice izlazi Carli ,prelazi preko ceste , na licu mu siroki osmjeh i iduci prema meni  govori ,, a sad mi neces pobjeci “ pa me uvati i pocme me ljubiti po glavi , licu, svukuda ....sa svojom trodnevnomm neobrijanom bradom ..Uffff. Onako sav  izbalavljen od Djokinih poljubaca nastavjam dalje uz ulicu kojom se siri miris svjeze  samjevenoga kukuruznog brasna iz mlinice  ,  Janko mlinar skida sa ispred zavezanog magarca zadnju vrecu kuruza za samljeti. I dok mi u susret dolazi  Ljuba Vuje ( Kukica ) od buke mlinice jedva sam uspio razumjeti sta me pita .....Dalicu sta si se ti zacrvenijo tako u licu ...a ja nako usputno ,, ma pusti teta Ljubo...Djoko me opet izbalavio sa ono svojom bradom ..”

Nastavljam dalje ..., povise u boricima Milena Kozlicina  sagnuta , cisti nesto metlicom po aviji a Mika, Jamcova i Nedjeljkova mater mase mi rukom i vice ,, eda li ga, reci mu da cu mu usi izvuuci navr glave kada ga uvatim”  ( odnosi se na Zotana sa kojim ima nerasciscen racun) ja s druge strane vicem ..Ocu teta Miko, ocu  reci cu mu !!!!....Sa drge strane taman iz kuce izlazi Zivana Bricina i zurnim korakom krece ka centru a za njom sa prozora mater joj Dusanka vice kuces ti sade Zivka ...kud te djavo nosi sade !!!..par metara dalje preko kamenoga zida u dvoristu cuje se simfonija Ivicini pcela dok on pazljivo vadi okvire sa sacem iz kosnica , pedantno ih pregledava i vraca nazad u iste.  

 U dajini vidim Miska kako tovar magarca s potebstinama , sprema se za Laskovicu gdje ce najvjerovatnije proboraviti dan dva .....s druge strane Stevanija zurnim korakom  grabi prema centru ,mao podalje par starica sa bjelim povezacama skrecu ka ambulanti idu k dokturu ....neznam koji je u smjeni Ceko ili Zelembaba govori jedna od njih ovim dvima a ove sljezu ramenima i odvracaju ..a vrag ce i znati kad se  vajek mjenjaju .....jos malo gore Dujo Div izlazi iz kuce zatvara kapiju i sjeda na svoj bacikl ode i on do centra, dok odmah pored  Brsa sklanja neku stolicu ispred kuce i unosi je unutra .

Kako idem napred sve jace i jace se cuje neugodan miris  sa stocnoga placa , cuje se cika prasadi koju drzeci ih sa  jednom rukom za uvo a drugom rukom za  nogu vlasnici skidaju sa traktorskih prikolica i zapreznih kola kako bi ih pokazali kupcima , cuje se blejanje ovaca i janjaca , kokodakane kokosiju i kukurikanje pjevaca ....galama  ljudi koji prodaju i onih koji  kupuju  .

 Htjedoh produziti dalje ali u momentu se sjetih sta me je mater pitala sa prozora ....?? ...Domaci .....ufff , stvarno imam domaci za danas popodne , uciteljica Milica nam je zadala sastav ali ne sjecam se na koju temu ....trcim kuci ...valjda cu se usput sjetiti !!!!!

Eto, to je bila moja ulica ..., ulica Jove Cvjetkovica ( gornja ) puna dobrih vibracija , dobrih , postenih i nasmijani ljudi koji su obijezii moje djetinjstvo!!!!!! 

 

 

 

  

 

 

 

 

  

PISMO PRIJATELJU

13.11.2021 gdine

Ruzno neko vreme vani prijatelju stari ,oblacno , ladno pomalo depresivno kao nekada u nasim Kistanjama kada stigne jesen....jos samo fali bura !!!

 

Cesto te se sjetim Druze moj , i evo najzad se odlucih da ti napisem pismo ...Znam da sada negdje gore uzivas u smjeu na moju pomalo suludu odluku ali jebiga kada se emocije skupe najbolje ih je staviti  negdje na papir i pustiti ih u eter neka kruze negdje gore u vasioni u nadi da ce nekad i nekako stici do tebe !!

!

Skoro ce trideset godina kako si nas napustio , trideset godina kao tren a u istu ruku kao cjela jedna vjecnost......

Dosta se toga desilo poslije onga dana , ne znam odake da pocmem ...ostala je velika praznina poslije tebe, praznina  koja evo vec skro trideset godina ne mooze nicim da se nadomjesti.

 

Koju godinu poslije morali smo napustiti nase domove , rasuli smo se po cjelome svjetu ali jedna stvar nas sve ujedinjava i cini me  sretnim a to je sto  u nama nasuprot svemu sta se desilo je  ostala velika i neizmjerna ljubav prema Kistanjama, prema nasem domu i vracamo se redvno ka one laste sta su letjele sretno gore dolje niz nasu ulicu. A i ti si ostao tu pa kako da se ne vratim .....da te obidjem , da malo popricamo pa makar i na kratko.

 

Ja sam se ozenio malo pslije tvoga odlaska , imam dva sina  Olega i Sergeja kojima cesto pricam o tebi.... nekada steknem takav dojam da te oni  poznaju bolje od mene .

 

Oooooo  stari moj koliko sam samo puta sanjao kako nam djeca zajedno rastu, kako se druze i igraju skupa a onda kada se prbudim budem jos tuzniji.... ali  jebiga mora se dalje !!!!

 

Nedostaju mi ona nasa stara vremena ,gradele u tvome dvoristu i riba na njima , slusanje dobre glazbe u tvojoj sobi dok ti smireno zavrsavas tvoje crteze , uz dobru kapljicu i cakulu .....subotnji izlasci i zabava ,zurke kod mene u stanu , nedjeljnji djir na biciklama Lalici , Perici, Bjelanovici i piva za rastreznjivanje na kuli pa od ponedjeljka opet na rad u Senu i svi moguci  cirkusi koji su nas pratili !!!! 

 

BIla su to neka srecna vremena i ostat ce uvjek utisnuta u mom sjecanju bas kao i tvoj nasmijani lik , bila mi je cast biti tvoj prijatelj i djeliti sa tobom jedan vazan dio moga  zivota  . Iskreno se nadam da si negdje gore i da je sve Ok kao i da ce mo se jednoga dana opet sresti.

 

Ps . Moram ti reci da sam u jednu ruku pomalo i ljubomoran na tebe , otisao si mlad i ostat ces mlad za uvjek ....ovdje dolje stvari su malo drukcije ...ostarilo se ,promjenila se na zalost i fizionomija i bojim se kada dodje vreme da me neces prepoznati ali ne boj se, obecavam  ja cu se tebi prvi javiti !!!!!!

Pzdrav Druze moj uvjek ces biti u mojim mislima !!!!!!!

 

 

Sjecanja na

SFRJ Djetinjstvo

01.05.2021 godine 

Dobri moji ....prvi maj je , ruzno neko  kisno vreme kod mene u rezervnoj mi domovini  Italiji . Teski neki kisni depresivni obllaci  nagnase me da sjedenem za kompjuter i probam razveseliti samoga sebe podsjetivsi se na sretno i bezbrizno  djetinjstvo u davno vec preminuloj nam zajednickoj drzavi

Jugoslaviji. Iskreno se nadam da cu uspjeti pa makar i na trenutak zavarati i vas ovim  malim podsjetnikom na djetinjstvo sedamdesetih - osamdesetih godina prosloga stoljeca.

Uhhh kako to okrutno i surovo zvuci ( PROSLOGA STOLJECA) ........a kao da je bilo jucer.

Krenuo bih od nekih predskolskih dana ili ako se to nekoc zvalo ,, Mala Skola'' u koju me je prvi put  odvela moja pokojna baba Milica , od djecijeg uzbudjenja koje je vladalo ugledavsi po prvi put ogromne ucionice osnovne skole Jovo Martic u Kistanjama .

Sjecam se da smo prvi cas imali u prizemlju u ucionici likovnog ( prva sa desna kada se udje na velika skolska vrata) a u njoj nas je docekala dobra i nasmijana uciteljica Milica Jolic koja nas je poslije ispratila sve do kraja cetvrtoga razreda . Bilo je to doslovno cas upoznavanja  sa njom , skolom , obavezama i radom kaoi sa sklskom disciplinom tj.nacinom vladanja u istoj.  

Staro skolsko zdanje datira iz 1931 godine ,ogromne ucionice sa visokim plafonima , vec sa ulaza osjetio se miris drva iz drvarnice .U ucionici  predzadnjoj u dugackom hodniku u prizemlju u kojem su dominirale duge drvene police za ostavljanje cipela ( jer u razred se ulazilo strogo u papucama ) smo proveli prve cetiri godine nasega zivotnoga skolskoga  iskustva. U ucionici tri reda klupa , na sredini uciteljski stol a iza njega dugacka zelena skolska tabla , u cosku do table odmah  iza vrata stari sporet za zagrijavanje ucionice a do njega drveni sanduk za odlaganje drva , a na njegovoj rucici visi zeljecni zarac!!!!

Uhhhh koja su to vremena bila !!!!   

U skolu se islo sa keceljom ( plavom ili crnom) a u posebnoj vrecici nosile su se i papuce ...kako vec rekoh prije u razred se ulazilo strogo u njima da se nebi sporkavalo.

Moja prva skolska torba bila je Mirko i Slavko ...( to je bila tadasnja tematika ...34 godine poslije drugoga sv.rata nazaost jos uvjek su bili aktualni Mirko i Slavko .. dok je u svjetu naveliko zazivijo hipi pokret kod nas se zivjeol jos uvjek i pricalo o tekovinama NOB-a) Nesto slicno kao u danasnjoj domovini ..ratovi koji nikada ne zavrsavaju ....ali necu o tome to nije tematika danasnje pripovjedi !!!!

Radosno neko veselo vreme bilo .U torbi je osim redovnih udzbenika bijo pribor : kolaz papir ,male nozice, okrugla skatolica ljepilla  sa sve pasticnom zlicicom za njegovo razvlacenje da se ruke nebi slucajno sporkavale , blok papir i pastel boje za crtanje po njemu, drvene bojice pa i flomasteri itd... obavezno bi se citala djecija stampa koja dolazila ponedjejkom u skolu :Radost , Male Novine , Modra Lasta , Vesela sveska i nase lokane skoske novine Mlada Bukovica 

U sjecanju su mi ostali  kako smo ih u tom skolskom periodu nazivali casovi  ,, Slobodnih aktivnosti ,, koje smo svi sa velikom zeljom iscekivali ,zarad nase uciteljice Milice koja iz svoje torbe redovno svaki put izvadi jednu debelu knjigu koja se zvala,,Lesi se vraca kuci" te bi nam svaki put koliko bi joj to vreme dozvolilo procitala po jedan odlomak iz nje .

Ona je to citala na tako divan nacin da se i dan danas poslije cetrdeset i nesto godina uvjek rado sjetim . 

Trcala je tako Lesi po bjelome svjetu da bi se vratila svojim gospodarima a vreme je tako brzo prolazilo da smo dosli do u tren oka do kraja skolske godine ...do kraja putesestvija sa nasom Milicom ...do zavrsetka nizih razreda..sjecam se da smo organizovali oprostajnu zabavu u nasoj ucionici uz sokove, tortu,i muziku kao i darove za nasu voljenu uciteljicu .

Moram vam priznati da i sada dok pisem ove ,, besmislene redove,, koje ce rjetki procirati a jos rjedji razumjeti , brisem suze kao sta sam to cinio i prije cetrdeset i neku godinu..UuuuFFFF.....nije lako , al iidemo dalje !!!!   

U visim razredima  ( od cetvrtoga do osmoga ),   pridruzili su nam se i djaci  iz drugih okolnih sela i podrucnih skola Nunica i Torbica.

Posto smo tada vec bili mnogobrojni podjelili su nas u A razred i B razred .....Tesko na je palo razdvajanje jer neki moji dragi prijatelji nakon cetiri godine svakodnevnoga boravka u istoj ucionici rasporedjeni su u A razred......medjutim ,, Sve je lako kad si mlad ,, govorila je tada pjesma Prljavoga Kazalista .....i stvarno je tako sve se to tako lako i brzo prebrodilo, na kraju krajeva vidjali smo se na velikim i malim odmorima i druzili se kao i uvijek poslije skole . 

A razredu je razrednik bio Itrak Andrija a mom B razredu  razrednica je bila Susa Ljubica.

Nakon cetiri godine u nizim razredima nasa maticna ucionica preselila se iz Stare ucinice povjesti , zemljopisa ,i matematike iz dna hodnika u novu ucionicu Srbsko-Hrvatskoga jezika, na samom ulazu u skolsku zgradu odmah sa lijeve strane .

12.12.2020 godine

Kuca Milana Budimira

Dragi moji evo sam sebe nagonim vec duze vreme , dok me jos sjecanje sluzi , da stavim na papir  nekoliko podataka o kuci u kojoj sam odrastao , kuci Milana Budimira i zene mu Smiljane iz Kistajama .

Slike vec lagano bljede i valjalo bi stogod pribiljeziti tako da jedoga dana ako netko kojim slucajem i zaluta na ove straice moze imati predstavu kako je nekoc izgledala ova preljepa kuca i njeno dvoriste .

Ukratko o njenim nekadasnjim  vlasicima i sljedu dogadjanja koja su pratila njih i ovo zdanje kroz vreme.

 

 Milan Budimir je bio porjeklom iz Like iz sela Zrmanja , doseljava u Kistaje 1900 I neke godine . Imao je veletrgovinu poljoprivrednih proizvoda ,  bavijo se prodajom vina kao i prodajom tekstila . Uz trgovinu u Kistajama posjedovao je jos dvije trgovine jednu u Splitu i drugu u Karlovcu. Milan je bijo  predsjednik iliti starjesina Sokolskog drustva u Kistajama . Smiljana je isto bila licanka , imali su dvoje djece  , sina Veljka i kcer Dusanku.

Veljko je bijo nestasan klapac ...,, Ribelle ‘’ kako bi se reklo na Talijaskom ,bijo je aktivan na svim podrucjima sportskog i kulturnog zivota predratnih Kistanja (  Pricao mi je o njemu pokojni Koste Kozlica tjekom jednog zajednickog putovanja iz Beograda za Kistanje )  Otac Milan da bi ga uozbiljijo ili kako se kod nas rece ...da bi ga zauzda  ....otvorijo mu je radnju u kuci Cvjetkovica ( radnja gdje je Drago Ljubovic – Brico, drzao brijacnicu), radnja je radila neko vreme dok nisu poceli problemi ....naime kazu da je Veljko bijo toliko doro i osjecajno celjade da je seljacima iz okolnih sela iz samilosti davao dzabe hranu i ostale namjernice , nekad im naplati a nekada ne , pricalo se da bi znao kadkada i precrtati njihove dugove iz samilosti  pa je ubrzo radnja otisla pod bankrot . Bijo je u dobrim odnosima sa Talijanima sa kojima je nakon pada njihove vlasti na nasim prostorima otisao u Italiju . Poslije je dosao u kontakt sa Saveznicima – Englezima i u okviru njihove vojne misije dosao je na Vis ....kazu da su ga partizani uhvatili negdje podno Velebita i optuzili ga za izdaju kao engleskog spijuna pa potom ga streljali.Veljko nije bio zenjen nije imao vlastitu  porodicu.

Dusanka je bila uciteljica , udala se za poznatoga doktora Skaricu , rodom iz Sibenika a zivjeli su u Zadru  Gdje je Dr.Skarica i umro  , imali su kcerku Rajku i sina Andreja . Rajka je nastradala u saobracajnoj nesreci 1970te godine  a Andrej je radio kao arhitekta u Splitu da bi potom otisao u Ameriku gdje zivi do dana danasnjega .

Nakon smrti roditelja , muza a potom i kcerke , Dusanka je odlucila prodati ostatak imovine koja nije bila nacionalizovana  ....kucu broj 2 sa dvoristem i popratnim zgradama ( supama , magazinima ) i bascu sa vocnjakom iza kuce. Kupac je bila Poljoprivredna Zadruga Kistanje  koja je poslije glavni ulaz sa hodnikom i stepenistem, prvim spratom i potkrovljem ,kao i sa djelom dvorista ,jednom pomocnom zgradom ( nekadasnjom vatrenom kucom) bastom i vocnjakom prodala osnovnoj skoli Jovo Martic iz Kistanja  .

Osnovna skola Jovo Martic Kistanje dodjelila je svojim nastavnicima Milivoju Nikolicu ( mom pok. Ocu) i Djuri Rusicu  po stan na prvom spratu i potkrovlje u kojem su bile tri sobe za poslugu ,ulaznim hodnikom, stepenistem ,prostorijom ispos stepenista i do njega  , djelom dvorista i svakom po polovinu basce i polovinom vocnjaka .

Sredinom sedamdesetih Djuro Rusic se odselijo iz Kistanje a njegov stan i sve ostalo uz njega  je dodjeljeno nastavniku Mladenu Despenicu.

Poloprivredna zadruga imala je u svom posjedu na donjem spratu nekadasnju  veliku   trgovinu Milana Budimira koju su jednim djelom prezidali i napravili kancelariju u kojoj je radio Stevan Lacic i dio prostora ( mini magazina Iza iza pulta ) iza glavnoga djela  u koji se ulazilo prolazom iz radnje u samom lijevom cosku iste.Poloprivredna zadruga je bila vlasnik polovine dvorista,podruma i dvaju  popratnih  magazina

 

                                                                               Kuca

 

Impozantna gradjevina velikih dimenzija, sa desne strane dolazeci iz pravca Knina, u nekadasnjoj ulici Jove Cvjetkovica na broju 34. Prizemlje , prvi sprat  i visoki krov na kojem su se isticala tri dimnjaka i cetri kockasta krovna prozora iliti bajina

U prizemlju sa desna na ljevo , ulazna vrata u kucu , do njih vrata za ulazak u ( Stevinu ) kancelariju, odmah poslije njih bijo je prvi izlog od radnje pa ulazna vrata u radnju i do njih drugi izlog od radnje . Na prvome spratu sa prednje strane red od pet velikih prozora .

Ulazna vrata u kucu ,... bila su to lijepa masivna, hrastova ,dvokrilna vrata sa prekrasnim radom u drvetu,isticala su ih dva staklena prozora u njihovom gornjem djelu, zasticena ukrasima od kovanog gvozdja. Odmah kada se udje postojala su : lijevo , vrata kojaima se ulazilo u kancelariju a desno  dupla  izlazna vrata u dvoriste. Ono sto bi se najvise  dojmilo kada se kroci nogom pri ulasku u hodnik jesu njegov oslikani plafon i zidovi , nisi mogao uci a da ti pogled odmah zavrsi na jednom od njih ......U centru  plafona bijo je izvezeni malo siri krug u kojem su se ispreplitala dva velika ukrasna cirilicna slova V i D , inicijali Milanove i Smiljine  djece , Veljka i Dusanke a ispod inicijala ljepim ukrasnim brojkama bila je ispisana godina izgradne kuce 1927 . Iz ukrasnoga kruga u kom su bili smjesteni inicijali izlazili su tamno plavi zraci koji su se pruzali prema zidovima i bili su uokvireni ukrasnom bordurom unaokoko preko cjeloga plafona  . Izmedju zraka koje su se sirile prema zidovima bilo je rasporedjeno ravnomjerno na bezbroj zlatnih zvjezdica naslikanih na azurnoj podlozi ....slag na tortu davali su andjeli sa krilima u sva cetiri coska , andjeli ,  nudi djecaci sa krilima ,naslonjeni i zamisljeni na naslikanim bjelim oblacima  .....vjerujte mi to je bio spektakl za oci . Na  bocnim zidovima hodnika od plafona ka dolje spustale su se naslikane rimske colone iliti stubovi , izmedju stubova u gornjem djelu  bilo je prikazano azurno nebo sa oblacima  a donji dio bio je sav oslikan sa freskama razno raznih motiva ( u perijodu moga djetinjstva freske su vec pocele bljediti )  .

Pogled zatim sklizne prema dolje , prema podu koji je bio uradjen od kombinacije crvenkastih i sivo bjelih granitnih plocica velicine 25 x 25 okruzenih cvjetnom bordurom duz cjeloga hola.

Kulminacija cjelokupne  ljepote  ovoga predivnog  ulaznog hola  bila su ogromna trodjelna  vrata koja su djelila hol od stepenista kojim se penjalo na prvi sprat kuce . Vrata su bila izradjena u kombinaciji drveta i stakla , donji dio vrata bijo je od ukrasnoga drveta ofarban u bjelu boju a  gornji dvotrecinski dio vrata bijo je u azurnom ukrasnom rezbarenom staklu  ,pa je svjetlost koja je dolazila  sa prozora na stepenistu i prolazila kroz stako azurne boje davalo holu posebnu car  a onome ko je bio u njemu davalo velicanstven  ugodjaj .

 

Otvorivsi rajska  vrata otvara se pogled na siroko  mramorno bjelo stepeniste na kojem je blistala ograda od kovanoga gvozdja sa svim svojim ukrasnim radovima i zavijutcima sa drvenim rukohvatom radjenim od hrasta , sa lijeve strane stepenista bila su drvena bjela vrata kojima se ulazilo u ostavinsku prostoriju koja je nekoc pripadala radnji a do njih su se nalazila mala bjela vrata koja su zatvarala pomocnu prostoricu ispod skala.

Uspinjuci se dalje uz skale dolazi se na prvi prostrani podest na kojem je bio veliki stakleni dupli prozor (navodim : svi prozori u kuci Budimira bili su dupli prozori,izmedju jednoga i drugoga prozora bilo je oko trideset centimetara razmaka)sto je sluzilo kao izolacija . Od podesta skale su dalje nastavljale prema masivniim drvenim vratima koja su bila ulaz u gornji , stambeni dijo kuce , kroz njih se ulazilo u stambeni dio na prvome spratu a  dalje prema gore vodile su siroke drvene stepeice kojima se uspinjalo prema tavanskom djelu kuce u kojemu su se nalazille tri sobe ( kazu mnogi da su to bile sobe za poslugu). Duz cjeloga uspinjanja uz skale pogled se zaustavljao na zidnim freskama koje su vec tada gubile svoju jasnocu , vreme je vec tada ucinilo svoje  , nazirao se jos uvjek tu i tamo koji lik na njima sa u pozadini izbljedilim pejzazom....

Na vru drveni skala bila su drvena ulaza vrata u tavaski prostor , pravo ispred njih bila je prva mala soba , kosoga plafona sa kockastim bajinom kroz kojega je ulazila dnevna svjetlost. Zidovi su bili oslikani cvjetno zlatnim dezenima .

 

Krenuvsi desno sa ulaznih tavanskih vrata kroz jos jedna dvokrilna drvena vrata otvarao  se pogled na ogromni tavanski prostor....na velike debele grede koje su nosile visoki  dzinovski krov kuce . Prostor je bijo toliko visok da se bez problema moglo kretati po tavanu koji je bijo podpodjen ( podtavanjen) debelim obradjenim i dobro ucvrscenim daskama . U visokom tavanskom  prostoru bijo je samo jedan kockasti bajin na zapadnom djelu krova do Cotrine kuce a ostala dnevna svjetlost ulazila je u njega kroz providne staklene cigle koje su bile pravilno rasporedjene na ostatak krovoga prostora.  Kroz tavan sirinom cjele kuce protezala se tacno na polovini ,(djeleci kucu na dva jednaka djela)   ogromna drvena  greda koja je davala stabilnost cjelom objektu .Na dalje u tom istom tavanskom  prostoru sa ljeve i dese strane te vekike grede bile su dvije malo vece sobe  ravnih plafona , u koje je kroz kockaste bajine u njih ollazila dnevna svjetlost , zidovi su kao i u prvoj maloj sobi bili oslikani cvjetnim dezenima ,a uz sve to sobe su imale i srtuju (stara nadzidna instalacija jos iz zlatnih  dana ove gradjevine).  Htijo bih napomenuti da je prva velika soba bila moje malo skloniste , mirni kutak u kojem sam kao momak boravijo , ucijo , citao stripove i slusao muziku ) , da bih poslije na tom istom prostoru devedesetih godina , na nasoj polovini tavana napravijo stan sa dvije sobe, wc-om ,kuhinjom trpezarijom i dnevnim boravkom. Ulozijo sam dosta vremena, rada i truda i kada sam najzad sa svojom suprugom i sinom Olegom  trebao da se zvanicno preselim  u taj prostor morali smo da izbjegnemo iz svoga doma pred napadom Hrvatskih oruzanih snaga tako da prakticki nismo imali vremena da uzivamo u ulozenom trudu a malo potom te iste oruzane snage  su nasu kucu  kao i mnoge druge kuce u Kistanjama opljackali,  zapalili i unistili do temelja.... od kuce su ostala samo cetiri zida .  Ali sta ces tako je to u zivotu ....Idemo dalje !!!!

 

Vratimo se mi za cas tim istim drvenim skalama sprat nize, do prvog , stambenog djela .....kao sto rekoh na podestu su dvokrilna ulazna vrata kroz koja se ulazilo na prvi  sprat .Krocivsi unutra odmah sa lijeve strane je bijo veliki stakleni prozor koji je gledao na dvoriste i veliku terasu koja se prostirala na pet kamenih  stubova a pokrivala je stepeniste kojim se salazilo u podrum. Na  desnu stranu protezao se duz cjele kuce dugacki hodnik oslikanih zidova sa cvjetnim dezenima a u visini ociju duz hodnika i sa ljeve i sa desne strane bile su figure razigranih mladica koji sa mrezicom u ruci hvataju leptirove u letu ..u dnu hodnika prema Cotrinoj kuci bijo je WC..., sjecam se jos i danas metalne kade sa nozicama , velikog kockastoga keramickog umivaonika ,metalnoga vodokotlica sa kojeg je visijo  dugacki lanas s drvenom rucicom  i stare keramicke WC solje . ( Hodnik je polovinom 80tih godina pregradjen jer su se dva stana u kuci i fizicki odvojila i napravljena su dva nova WC-a ...a na mjestu staroga WC-a napravljen je novi ulaz za stan nasega komsije Mladena Despenica)

 

Vracamo se  ulazu u hodnik i idemo napred .... sa desne strane prva vrata sa kojih se ulazilo u kuhinju...kuhinja sa podom od granitnih plocica , pravo sa vrata pogled pada na procor koji je gledao na dvoriste a na samom prozoru je bijo kameni lavandin sa cesmom iznad njega a ispod lavandina u sirini zida mali prostor za ostavljati stvari pokriven malim zavjesicama koje su visile na zategnutoj kurdeli ( to je jedino sta je u tom vremenu bilo ostalo od stare kuzine jer su moji u tom vremenu vec ili preuredili kuhinju po njihovom )

Sa te dense stane hodnika bile su jos dvije sobe jedna manja u sredini i jedna veca, u kojoj je bila prva od tri velike predivne  kalijeve peci koje su se nalazile u kuci.., sve prostorije sa desne strane bile su vratima povezane izmedju sebe kao sto su bile povezane i sa hodnikom a njiovi prozori gledali su a dvoriste .

 Sa ljeve strane hodnika prva velika soba ( salon ) ,dva velika prozora , zidovi oslikani cvjetnim dezenima u cosku velika kalijeva pec , iz sobe vrata kroz koja se ulazilo u manju sobu sa jednim  prozorom ( moju i bratovu sobu ) iz te sobe opet izlaz u hodnik  ali i  iz nje se moglo ici kroz druga vrata u  jos jednu veliku sobu sa dva prozora u kojoj je bila jos jedna Kalijeva pec  .....sve prostorije sa ljeve strane hodnika imale su prozore koji gledaju na glavnu gradsku ulicu.

  

Spustivsi se nazad mramornim stepenistom do ulazni vrata u kucu , kako vec rekoh prije , sa njiove dese strane bila su dupla drvnea vrata kroz koja se izlazilo u dvoriste  kuce . Sa ljeve strane pet stubova povezaih u  oblikuu slova ,, L ,,nad kojima je bila betoska ploca ( terasa)  niskim zidicom visine osamdeset cetimetara na kojem je bila prekrasna ograda od kovanog gvozdja odvajala je stepeniste kojim se silazilo u podrum od dvorista . Prostorom izmedju prve ( stare ) kuce i nove kuce domiirala je velika impozanta ulazna kapija ( ispocetka je to bila drvena kapija ) iznad koje je bijo mali krovic koji je pokrivao zid i povez iznad kapije da  u njega ne bi ulazila voda , a potom je Poljoprivreda zadruga skinula drvena vrata i povez iznad nji i na njihovo mjesto stavila novu zeljeznu kapiju da bi njiovi kamijoi mogli bez problema ulaziti u dvoriste ( jer to u prvoitoj verziji kapije nije bilo moguce). Nakon prolaza od desetak metara izmedju dvije kuce otvarao se pogled na veliko dvoriste koje su krasile tri ogrome lipe (tri gigata) koje su usprkosile vremenu i prezivile do danasnjih dana. Sa sviju strana dvoriste je  omedjeno zidovima  visokim  pet – sest  metara . Sa ljeve strane dvorista do Cotrine kuce visoka tresnja do nje vatrenica Budimirovih a ispred nje u cosku Dunja . U vatrenici a centru do zida izdignuto dvadesetak centimetara ognjiste od samotnis cigli  a iznad njega visoko na krovu kockasti otvor za ispustaje dima , izvisen na krovu iznad cigle  sa cetri komada drveta  pokriven limenim plehom da u vatrenicu krozanj ne bi ulazila voda.  U vatrenici je do polovine osamdesetih godina zivijo Stevan ( Cejo ) Malbasa . Desno do nje prva pompcna zgrada ( magazin) do njega siroka nadstresnica ( gdje je zadruga drzala Trisinoga Dajca) ispod nadstresnice velika dvodjela masivna vratu kroz koja se ulazilo ka basci i vocnjaku, sa desne strane nadstresnice jos jedna dugacka popratna zgrada ( magazin) u cosku do zida koji djeli dvoriste od imanja Dubajica mali svinjac , do njega i da danas vidljivi mali kavez za ( golubove ili kokosi)  na dalje uz visoki zid prema staroj kuci ostatci kokosinjca  a ispred same stare ( prve kuce) prekrasna gusterna sa  kamenim  vjencom  na njoj a iznad njega luk od kovanoga gvozdja sa kojega visi lanac sa sicom. Sjecam se da je do zida prema Dubaicima dugo vremena bijo parkiran stari dajc pokojnoga Uge Cvjetkovica  koji nije bijo u funkciji.

 

Sa prednje strane do Cotre tacnije izmedju Budimirove  i Cotrine  kuce bijo je zid na kojem subila obicna drvena vrata kroz koja se  moglo sa ceste uci u dvoriste ( kako se da vidjeti na jedinoj preostaloj fotografiji iz tog vremena)  , poslije toga je taj zid sa vrtima srusen pa na mjesto toga stavljena jedna lijepa kapija od kovanoga  gvozdja da bi potom pocetkom osamdeseti kada se pravia rekonstrukcija kuce ( odvajala fizicki dva  stana kooja su pripadala nastavnicima ) i ta  kapija bila skinuta i zamjenjena drugom metalnom vecom  kapijom  kroz koju se ulazilo u dijo kuce i dvorista koji je pripadao nastavniku Mladenu Despenicu .

Kako napomenu prije... , augusta mjeseca 1995 godine Hrvatske oruzane snage  su opustosile i popalile veliki dijo kuca u Kistanjama a medju njima i ovu kucu .....oplackana , zapalljena , od nje su  ostali  samo vanjski zidovi .

Pocetkom 2000 te godine moja majka , ja i moja familija i moj brat podnijeli  smo zahtjev za obnovu kuce , da bi ista nakon par godina bila obnovljea ali na zalost obnovljena je  samo polovina kuce u kojoj smo zivili mi a druga polovinna u kojoj je zivijo nas komsija Mladen Despenic  jos uvjek nije obnovljena .

Eto napisah ovo tek toliko da se ne zaboravi !!!!

 

12.12.2020  god

 

Dalior Nikolic 

24.04.2014 godine

Ljekovita Pecina

Za mog zadnjeg boravka u Kistanjama u mjesecu aprilu , prilikom ciscenja i sredjivanja groblja kod Sv.Nikole u Bezbradicama ,jedan nas Kistanjac isprica mi  zanimljivu pricu koju svakako moram podjeliti sa vama.

 

Naime , kada se od crkve Sv. Nikole u Bezbradicama krene ka zapadu pecinskim putem, nakon par stotina metara naici ce te na Pecinu - Bunar , uredno obzidanu, sa tri nivoa stepenica na cijem dnu se nalazi izvor sa pitkom vodom.

Citavo Kistanjsko selo se odatle napajalo pitkom vodom za ljetnog vremena kada bi seoske gusterne presusile a po prici starijih izvor je povezan sa Maricom , rijekom ponornicom koja je nekada protjecala kroz nas kraj.

Nekada su se mladi iz sela okupljali ljeti kod " Pecine - Bunara " , pekli bi kuruze a djevojke bi u vucijama odnosile vodu kucama.

Prica ti meni na dalje moj Kistanjski prijatelj: " Sjecam se kada sam isao u cetvrti razred osnovne skole , bio sam na slavi za Djurdja u  kod mog rodjaka Zarice  a kako se na slavama o svakom djavlu divani ja upamtih jednu od prica ,pricalo se o tome kako se djeca koja nisu krstena u slucaju smrti ne sahranjuju na groblju vec van Samatorije .Tako ti ja poslije slave spopado mater da me mora voditi u crkvu da bi me krstila , sta ona i ucini . Obred krstenja  uredno obavismo a tada mi mater rece da trebamo otici na Bezbradicku Pecinu-Bunar  da se napijem vode sa njega jer  govorilo se da je ona  ljekovita.

Tada sam se po prvi put napio ljekovite vode sa Bezbradickog bunara i od tada svakoga puta kad me put nanese u Bezbradice svratim da se napijem te vode.

Kruzile su price da je ljekovita voda sa Bezbradickog bunara izljecila neplodnost kod jedne zene , pa zato svim Bukovcankama i Bukovcancima preporucujem da iskoriste svoj dolazak u zavicaj za obilazak Pecine - Bunara i naravno napiju se ljekovite vode " .

To meni isprica moj Kistanjski prijatelj a ja prenesoh VAMA.

(Fotografije i dio teksta Zoran Bezbradica i Ilija Krneta Kyli)

Autor Dalibor Nikolic

02.12.2013 godine

Todor i Kralj

 

 

Zanimljiva prica iz Kistanja koju mi je jednom prilikom  ispripovjeda Krneta Zare zvani Frka ,   a njemu su je prenjeli njegovi stariji. 

 

Naime prica potjece iz davnina tacnije iz 1929 godine kada njegovo Velicanstvo Kralj Aleksandar Karadjordjevic posjeti Dalmaciju po drugi put i bijase ugoscen u Kistanjama a potom i u Manastiru Krka.

Tog osmog jula 1929 godine  njegovo Velicanstvo po povratku iz Benkovca gdje je otvorio novosagradjeni dom zdravlja u automobilskoj koloni po prasnjavom Bukovackom makadamu zaputio se u Kistanje gdje mu je u centru mjesta ispred zgrade Opcinskoga suda narod Kistanja i Bukovice  organizirao svecani docek . Ali vratimo se korak unazad ili samo koji sat unazad. Tadasnje Opcinske vlast na celu tadasnjim nacelnikom Sjor Nikom Jankovicem koji su ujedno i bili organizatori doceka , da bi ostavili sto bolji utisak na kralja pomno su odabirali ljude koji ce biti u prvim redovima zene sto ljepse i rumenije a muskarce krsevite dobroga stasa naravno  dobro odjevene u sto ljepsim nosnjama. Tako se oni sjetise Todora Krnete i odlucise kako ce on biti taj koji ce prvi ispred naroda stati pred kralja , pozdraviti ga , zazeliti mu dobrodoslicu i zera prodivaniti sa njim. Odose oni tako u Krnete da ga pozovu ali nenadjose ga kod kuce vec kako sa ostalima radi u vinogradu. Zamolise ga da se sredi , stavi svoju nosnju i da dodje kralju na docek. Todor iz baula izvadi odoru na noge obu opanke pa  se uputi ka centru.

 

 

Kraljevska se povorka zaustavi u centru mjesta, nacelnik i ostali Opcinski sluzbenici naklonise se Kralju a potom i Todor , Kralj izadje iz auta , pozdravi prisutne opcinare i pogled mu se zaustavi na Todoru , primi ga ispod ruke pa laganim korakom njih dvojica pocese hodati kroz centar mjesta ka crkvi svetoga Cirila i Metodija.  Porazgovase se njih dvojica u tih par minuta do crkve a da i dan danas niko nezna o cemu.

Nakon kratkog zadrzavanja u Kistanjama kraljevska povorka  kroz Mazibrade i Livadice nastavi put ka manastiru u manastirskoj kociji i kocijama Kistanjskih trgovaca jer se kocijama kazu lakse savladava velika nizbrdica ili kako je narod zove Brina.

U manastiru Kralja docekase svi tadasnji crkveni vjerodostojnici na celu sa tadasnjim Vladikom, Eiskopom Dalmatinskim Maksimilijanom koji je predvodio svetu arhierejsku liturgiju, potom obidjose manastir , riznicu , katakombe i na poslijetku manastirsku trpezariju u kojoj se za taj poseban dan spremila bogata i obimna trpeza. Poslije rucka Kralj odrza prigodan govor i zahvali se dobrim domacinima na ukazanom gostoprimstvu i velicanstvenom doceku. 

U kasnim popodnevnim satima povorka se iz manastira vratila u Kistanje i na trgu opet malo zastala a Kralj priupita nacelnika gdje je onaj krsni momak koji ga je docekao jutros zasto nije jos uvjek tu , gdje je otisao, nacelnik priupita mjestane gdje je Todor , oni mu rekose da je Todor ceka i ceka pa vidio da se posjet manastiru oduzio a on otisa da prije mraka zavrsi posao u vinogradu. Kralj vidno razocaran sto nije opet vidio Todora pri povratku iz manastira rece nacelniku da hoce da u narednih mjesec dana nacelnik o trosku opcine opremi todora i vozom ga posalje u Beograd kod njega na dvor.

Nepunih mjesec dana potom nacelnik Niko otpremi Todora  , sve sa svojom Bukovackom  narodnom nosnjom pravo u Beograd kod kralja na dvor.

Kazivalo se poslije da je Todor bio dvije sedmice na dvoru sa kraljem svaki dan, da ga je kralj predstavljao kao svoga prijatelja iz Bukovice raznim delegacijama koje su ga posjecivale u tom periodu, da mu je davao sve sta pozeli , ali Todor petnaesti dan vec vidno zamoren od dvora i dvorskoga zivota ode kod kralja i rece :" vase velicanstvo ja nemerem vise vako, ja bi isa kuci , odje mi je dosadno a i ono malo zene i djece me se sigurno uzelilo , a uskoro ce trebati i ono zeru vinograda otrgati a ko ce nego ja".

Kazuje se da mu je kralj nudio da sa sobom ponese svega sta mu srce zeli , nudio mu je i novaca a Todor njemu veli netreba nama kralju novaca nama treba brasna , gladni smo kralju , brasno je nas zivot . I tu se njih dvojica rastadose , Todor se vrati u Krnete a mjesec dana poslije toga kralj poslade dvanaest vagona brasna vozom u Padjene . Pet vagona brasna otislo je za narod Bukovice a sedam vagona za Knin i sela oko njega. Pripovjedalo se dugo vremena kako je bura koja je tih dana puvala nosila brasno sa vagona i da su se sva stabla izmedju Padjena i Ocistova bjelila od njega a iza ovoga dogadjaja nama ostade legenda o Todoru Krneti koji 1929 godine narani brasnom gladni narod Bukovice....

31.12.2010 god.

Originalno pismo  Narodnog Tribuna Vladimira Ardalica , upuceno odvjetniku doktoru Juliju Gazzariju davne 1898godine , preciznije  od 28.12.1898godine.

Gazzari je do 30-tih godina 20-tog stoljeca imao advokaturu u Sibeniku, a od 1914 do 1918 bio je clan Jugoslavenskog odbora u Londonu.

 

                                                                  Djevrske na 28.12.1898 godine

                     Veleuceni gospodine

 

Na 15 ovoga kada sam bio zvat kao svjedok za Pavasovica, takodjer sam vas

pitao da bi izvoljeli braniti neke koji su bili osudjeni, sto su se veselili na svoj

Bozic, znate da je to religijozni obicaj na vise godisnjih praznika veseliti se

to je u narodu ostalo jos od paganskije vremena.

Kao uoci sv. Ivana loze se vatre svakuda sirom Dalmacije, po brdima narod vatre

preskace i jos drugije slicnije obreda ima, neka gospoda sudci procitaju rad Jugoslavenske akademije "Nadko Nodilo, religija Srba i Hrvata" pa ce u tijem sveskama naci i religijozna cuvstva narodna.

Ta njihova cuvstva bila su na dan Bozica poveredjena, tuzenici su se oprli -

imali su pravo. Krvi nije bilo nego prosta seljacka psovka u pijano vrijeme,

ja sam istijem utak i ucinio, posto poznajem i jedne i druge u utaku je sve istina, a obicaji narodni treba da budu bazirani sa zakonom.

 Tuzenici ce  vasu pristojbu platiti, onako kako kako ste meni rekli, uz ove

Berice i drugije nekije ima, ja sam im za vas kaziva, isti je dan im rasprava tu

,mislim da ce prici vama.

Oprostite sto sam uzeo slobodu prema vasoj licnosti usudjivati se pisati.

Iz najdubljeg stovanja sa pocitanjem odani

        Vladimir Ardalic

 

  05.12.2010 

Mlini , Stupe i Bucnice.  Nekada davno u nasemu narodu se govorilo " onaj koji ima mline ima sve " a sam mlinar je bio bogati i ugledni i od mesara.

Pokretacka snaga nase krske ljepotice Krke stoljecima je pokretala kamene tockove mlinova duz cjeloga svojega toka. Od pozetoga zrna zita stvarala je dragocjeno brasno koje je prehranilo mnoge generacije nasih predaka. Stariji seljani pamte i danas te nostalgicno prepricavaju kako je brasno samljeveno u vodenoj mlinici znatno bolje i ukusnije negoli danasnje.

Osnova svakoga mlina je dobar i tvrd kamen. Svakodnevnim mljevenjem zitarica kamen bi se znao poprilicno trosit, do te mjere da nebi vise mogao mljeti pa ga se moralo podsicati (cistiti). Nakon dugotrajne upotrebe kamen bi se istrosio do te mjere da vise nebi mogao vrsiti svoju funkciju te bi morao biti zamjenjen sa novim.

 

Ovaj mlinski kamen pokretala je voda koja se kanalima i jarugama usmjeravala na mlin.Mlinovi sa boljim padom vode i vise jaruga imali su i vise mlinskoga posla.

Ljudi su iz svojih sela na tovarima ili konjima u dzakovima izradjenim od vune donosili na mljevenje ponajvise  senicu,kukuruz,zob ili jecam , da bi u istima nakon mljevenja, kucama ponjeli fino samljeveno brasno koje bi obicno bilo  pohranjeno u kucnom spremniku  zvanim Kasun ili Nacve.

Pored svake mlinice na rijeci Krki bile su napravljene Stupe na kojima su valjani biljci, sukanci i drugi pokrivaci od vune. Pored stupa postojale su i Bucnice.

Ove obe naprave zvale su se u prostom narodu zajednickim imenom  bucnice, iako su to bile dvije razlicite naprave i sluzile su svaka za svoju namjenu.

Stupe su sluzile za valjanje sukna od kojeg su krojena i izradjivana  muska i zenska odjela, benevreci,krozeti,haljetci i ogrtaci te zenska odjeca,haljine,suknje,zubuni i sedaci.

Stupe su bile izradjene u vidu vecega korita nad kojim su bile drvene naprave sa kasikama na koje je padala voda. Na posebnoj osovini ove naprave bila su postavljena dva drvena bata. Sukna su stavljana u stupu preko koje se preljevala voda kvaseci ga dok je drugi dio vode pokretao preko kasika mehanizam na kojem su se nalazili drveni batovi a ovi se naizmjenice dizali i spustali udarajuci po mokrome suknu sve dotle dok sukno ne postane zbijeno i pusti potrebnu vlas.

Medjutim Bucnice su imale samo jednu namjenu i to za valjanje biljaca tj. vunenih pokrivaca. One se sastoje od duplje u vidu povece bacve, oblozene od dna do vrha uglacanim drvenim oblogama. Pri vrhu, bucnice  su imale nekoliko proreza radi odticanja suvisne vode. Biljci su stavljani u bucnicu,zatim bi bivao pusten snazni mlaz vode koji je udarao u podnozje bucnice i tako neprestano prevrtao biljce dok oni ne puste potrebnu vlas i postanu gusti i mekani.

Neki podatci govore da je na cjelokupnom toku rijeke Krke od njenoga izvora sve do usca, nekada bilo oko tridesetak mlinica , nazalost danas su samo par njih osposobljene i to ekskluzivno u turisticke svrhe, vecinom na Roskom slapu i Skradinskom buku. Napomenimo i neke  mlinove iz nasega kraja koji cekaju na svoje ponovno ozivljavanje.. Vaskov mlin kod Krcica, Omcikusa mlin i Jasinov mlin kod Raducica, na podrucju sela Ivosevci  mlini na Manojlovcu i Miljackoj (Kebica mlini),na podrucju Kistanja postojala je pumpa( mlin) u Ritu (kod manastira).i mnogi drugi... nadamo se da ce i oni sto skorije naci svoje mjesto u bogatoj turistickoj ponudi nacionalnog parka Krka .

 ( o stupama i bucnicama  iz sjecanja pok.Obrada Nikolica-Tajnika)

Ko zna sta je to i kako je to naislo  Jos jedan odlican  dokumentarni  film Duska Korlata  iz tri djela. POGLEDAJTE

 Video zapis Duska Korlata sjecanja Jove Nikolica

 Krvavi juni 1942.

  Ovu stranicu zapoceo bih sa sjecanjem moga pok. djeda Tajnika Obrada Nikolica na  krvavi dgadjaj iz ratne 1942godine .Dogadjaj govori o
akciji bataljona Bude Borjana u Promini i dogadjajima koji su sljedili potom.
Bataljon je u periodu od 26 i 27 juna 1942god. boravio na podrucju zaseoka
Ivosevci  da bi se nocu 27 na 28 juna prebacio preko Brljana na Prominsku
stranu u akciju. Nakon par dana borbi na Prominskoj strani  bataljon je upao u
obruc nacinjen od neprijateljskih snaga, da bi se napokon 2.jula uspio probiti
iz obruca i povuci opet na teritoriju zaseoka Vujasinovici gdje se borba
nastavila  do izmedju 5,6 sati u zoru 3.jula.Bataljon se zatim preko Mokrog
polja povlaci prema Lici. U Prominskoj akciji ostali su zarobljeni Korolija
Petar -Pesko receni Marac i Vujasinovic Nikola -Pavlov bivsi trgovac kod
Vujasinovic Jove u  Kistanjama. Nakon zarobljavanja odveden je u Cetnicki
zatvor u Knin odakle  pokusava pobjeci skocivsi kroz zatvorski prozor i tom
prilikom slomivsi nogu, sto mu je  otezalo bjekstvo , nazalost odmah potom biva
uhvacen i streljan u Kninu. Talijanski  151.bataljon  divizije " SASARI"
stazioniran u Kistanjama u kuci  Kistanjskog trgovca Jove Vujasinovica i
njegove supruge Dare , inace oca i majke Paje Vujasinovica ( na kuci i danas
postoji pisani trag iznad portuna koji govori o boravku tog bataljona u njoj),
nakon svog povratka iz Prominske akcije vidno bjesni radi gubitaka krenuli su
put Vujasinovica sa namjerom da dodju do  Glavara sela Vasilja Vujasinovica i
da provjere zasto on nije postupio po naredbi  Guvernera Bastionia br.150 po
kojoj  je Glavar sela bio duzan da obavjesti Talijanske vlasti o boravku i o
pokretima partizanskih jedinica na  teritoriji njegova sela i zasto on to nije
ucinio kad je sa istoga  teritorija takva jedinica presla u akciju u Promini. U
pogledu odmazde nad stanovnistvom tog dana u Vujasinovicima zapaljene su kuce
Glavara sela Vaslja Vujasinovica i Vujasinovic Dusana pok.Ilije te neke staje,
pojate i ambari za zito. Od stanovnistva koje nije ranije izbjeglo,pohvatano je
oko 30 osoba medju kojima se nalazio i Glavar sela. Sve pohapsene doveli su na
prostor kod kuce Vujasinovic Nikole(pokraj danasnje skolske zgrade). Goneci
partizanske jedinice kroz sumu zvanu "Bukovica" Talijanski vojnici ubijali su
sve zivo sta se naslo u sumi. Naisavsi na cuvare stoke Vujasinovic Nikolu pok.
Cede i Vujasinovic Dusana i Nikolu -Nikoline ubise ih i ubacise ih u cisternu
za napajanje stoke. Nadalje su ubili cuvare stoke Vujasinovic Iliju pok. Marka
i staroga Vujasinovic Nikolu pok.Stevana. Osim ljudskih zrtava ubili su tog
dana 23 vola, zapalili mnoge sjenice sa stokom u kojima je izgorilo oko 250
komada sitne stoke ovaca i janjadi. Svi uhapseni su kamionima prebaceni u
zatvor u Kistanje ( kod zadruzne mlinice), zadrzani su u njemu neko vreme a
potom pusteni svojim kucama. Izmedju uhapsenih izdvojeni su Glavar sela Vasilj 
Vujasinovic, Vujasinovic Stevan pok. Djerasima, Vujasinovic Milan -Trivunov,
Vujasinovic Spase-Dusanov i braca Vujasinovic Milos i Nikola pok.Spasenija
recoeni  "Tesanovici".  Ova sestorica zadrzanih u zatvoru izvedeni su pred
pokretni ratni vojni sud koji je zasjedao u Kistanjama 5 i 6 jula 1942 godine 
i prvih cetvoricu osudio na smrt streljanjem bez mogucnosti zalbe za
pomilovanjem a bracu "Tesanovice" oslobodio koji su zatim pusteni svojim
kucama. Osudjeni na smrt streljani su 7 jula 1942godine u dolini blizu danasnje
zeljeznicke stanice u Kistanjama  gdje i danas stoji spomenik koji nas sjeca na
taj krvavi juli 1942 godine.  Glavar sela Vasilj Vujasinovic  ostavio je za
sobom sestoro nejake djece i suprugu Darinku nosecu sa mojom tada jos
nerodjenom majkom.